Historija je puna bizarnih, često i zastrašujućih običaja, a zahvaljujući arheolozima i historičarima danas imamo bolji uvid u mnoge mračne aspekte drevnih civilizacija.
Među najnovijim fascinantnim otkrićima ističe se takozvana aztečka „zviždaljka smrti“, čiji je zvuk, kako su pokazala istraživanja, sposoban izazvati negativne emocionalne reakcije i aktivirati specifična područja mozga.
Tokom iskapanja hrama u Tlatelolcu, dijelu Mexico Cityja, arheolozi su još 1990-ih pronašli ostatke muške žrtve, uz koje su se nalazili i različiti instrumenti. Među njima je bila mala zviždaljka u obliku lobanje, koja je zbog svog izgleda i konteksta odmah dobila naziv „death whistle“ ili „zviždaljka smrti“.
Prema pisanju portala HowStuffWorks, riječ je o jedinstvenom instrumentu koji spada u grupu tzv. „zračnih opruga“. Njen zastrašujući zvuk rezultat je unutrašnje komore koja iskrivljuje ton.
Istraživač i muzički arheolog Arnd Adje Both analizirao je mehanizam zviždaljke i istakao da njen karakterističan, strašan zvuk potječe upravo iz te unutarnje strukture koja manipulira protokom zraka.
Zviždaljka je oblikovana kao lubanja, za koju se vjeruje da predstavlja Mictlantecuhtlija, aztečkog boga smrti i podzemlja. Njen oblik i zvuk u skladu su s ulogom koju je instrument vjerovatno imao u obredima ritualnih žrtvovanja, služeći kao simbolički medij za prizivanje nadnaravnih sila ili mitoloških bića.
Zbog svog izgleda i namjene, danas se doživljava kao predmet s mračnim značenjem, gotovo kao da priziva zloslutni kraj ili kolektivnu propast.
Naučnici sa Univerziteta u Zürichu proveli su istraživanje u kojem je 70 ispitanika slušalo rekonstruisani zvuk ove zviždaljke. Reakcije su bile jednoznačno negativne – većina je zvuk povezala sa osjećajem straha, ali i sa prirodnim zastrašujućim zvukovima, poput vriska životinja.
Dodatna studija na 32 volontera, uz korištenje fMRI skenera, pokazala je da zvuk „zviždaljke smrti“ aktivira dijelove mozga povezane sa simboličkim značenjem.
„Ovo je u skladu s tradicijom mnogih drevnih kultura da u instrumente utisnu prirodne zvukove. Time se može objasniti i ritualna dimenzija zvuka ‘zviždaljke smrti’, koji oponaša mitološka bića,“ izjavio je Sascha Frühholz, glavni autor studije.
Popularnost ovog instrumenta na internetu dovela je do brojnih rekonstrukcija. Iako puštanje zvuka nije izazvalo apokalipsu, reakcije slušalaca i dalje nisu bile ravnodušne.
U jednom viralnom slučaju, osoba koja je sa psom boravila u vrtu začula je zvižduk i – bez razmišljanja pobjegla unutra, što dodatno potvrđuje podsvjesni strah koji ovaj drevni instrument može izazvati.
Aztečka „zviždaljka smrti“ nije samo arheološki artefakt, već i dokaz duboke povezanosti zvuka, religije i psihologije u drevnim kulturama. Njen utjecaj na ljudski mozak pokazuje da su naši preci dobro razumjeli kako muzički elementi mogu imati emocionalni i duhovni učinak, ne samo na zajednicu nego i na pojedinca.
Dok se moderna nauka bavi istraživanjem efekata zvuka na ljudski um, Azteci su to, čini se, intuitivno znali stoljećima ranije.