Zagrijavanje planete moglo bi do 2300. godine otkriti ogromnu površinu kopna na Antarktika veličine američke savezne države Pennsylvania, što bi moglo dramatično promijeniti ne samo geografiju kontinenta, već i njegovu geopolitičku važnost.
Na to upozorava novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Climate Change, koje prvi put u projekcije uključuje fenomen poznat kao glacijalna izostatička prilagodba, proces podizanja tla nakon što se s njega povuče težak ledeni pokrivač.
Tlo koje se „vraća“ kako led nestaje
Ispod ledenog pokrivača Antarktike krije se raznolik krajolik ispunjen planinama, kanjonima, dolinama pa čak i vulkanima. Kako se klima zagrijava, led se postepeno povlači, otkrivajući dijelove tog skrivenog svijeta.
Do sada su naučne procjene uzimale u obzir samo promjene na rubovima ledenog pokrivača, odnosno njegovo smanjivanje. Međutim, nova studija ide korak dalje i uključuje i podizanje tla nakon topljenja leda, promjene nivoa mora, debljinu Zemljine litosfere te utjecaj gubitka gravitacijskog pritiska leda na kopno.
Autorica istraživanja, geofizičarka Erica Lucas sa University of California, Santa Cruz, istakla je da takav pristup daje znatno precizniju sliku budućnosti kontinenta.
Koliko će se kopna pojaviti do 2300. godine
Prema rezultatima istraživanja, do kraja 23. stoljeća moglo bi se pojaviti različite količine novog kopna, zavisno od intenziteta topljenja leda. U scenariju snažnog topljenja moglo bi se otkriti čak 120.610 kvadratnih kilometara, dok bi u srednjem scenariju ta površina iznosila 36.381 kvadratni kilometar. U slučaju minimalnog topljenja riječ je o svega 149 kvadratnih kilometara.
Kako je pojasnila Lucas, takvi rasponi nisu iznenađujući jer se povlačenje leda i pomicanje njegovih granica bilježi već decenijama.
Skriveno bogatstvo ispod leda
Najveći interes ne izaziva samo novo kopno, već i ono što se na njemu nalazi. Na područjima koja bi mogla postati dostupna nalaze se potvrđene ili pretpostavljene zalihe bakra, zlata, srebra, željeza i platine, ključnih sirovina za industriju i izuzetno vrijednih metala.
Studija pokazuje da bi najveće površine bez leda mogle nastati upravo na teritorijama na koje pravo polažu Argentina, Chile i United Kingdom, a koji ujedno sadrže raznolike mineralne resurse.
Moguće političke tenzije i pregovori
Trenutno komercijalna eksploatacija minerala na Antarktici nije dozvoljena. Antarctic Treaty omogućava aktivnosti vezane za mineralne resurse isključivo u naučne svrhe.
Međutim, ako eksploatacija tih resursa postane tehnički i ekonomski izvodljivija, države s teritorijalnim pretenzijama mogle bi imati snažan motiv za ponovno otvaranje pregovora o postojećim pravilima.
Prva prilika za to mogla bi se pojaviti već 2048. godine, kada potpisnice sporazuma mogu zatražiti reviziju ekološkog protokola.
Hoće li zaista doći do velikih promjena?
Autori studije upozoravaju da bi nove geografske okolnosti mogle izvršiti pritisak na pravni okvir koji reguliše aktivnosti na Antarktici. S tim se djelimično slaže i Tim Stephens sa University of Sydney Law School, koji nije učestvovao u istraživanju.
U svojoj izjavi naveo je: „To je razumna procjena“, ali je dodao da „pojava kopna bez leda kakvu predviđa nova studija sama po sebi vjerovatno neće izazvati velike promjene u upravljanju Antarktikom“.
Stephens naglašava da će kontinent i dalje ostati izuzetno zahtjevno okruženje za eksploataciju resursa, te dodaje kako bi promjene mogle potaknuti i veću međunarodnu saradnju, posebno u oblasti zaštite okoliša.
Kontinent između resursa i odgovornosti
Iako se topljenje leda često posmatra kroz prizmu klimatske krize, ovo istraživanje otvara i pitanje buduće borbe za resurse. Antarktika bi se tako mogla naći na raskršću između očuvanja prirode i ekonomskih interesa.
Hoće li prevladati saradnja ili konkurencija, zavisit će ne samo od naučnih otkrića, već i od političkih odluka koje tek dolaze.