Astronomi su, na svoje opšte zaprepaštenje, otkrili takozvanu „zombi zvijezdu“ relativno blizu Zemlje, koja neobjašnjivo emituje postojan udarni talas duginih boja dok se ogromnom brzinom kreće kroz Mliječni put. Ovaj „nemrtvi“ zvjezdani ostatak trenutno proždire svoju pratilju, ostavljajući istraživače bez jasnog naučnog objašnjenja, piše Live Science.
Svaka zvijezda u Mliječnom putu neprekidno kruži oko supermasivne crne rupe u središtu naše galaksije, poznate kao Strijelac A. Većinu tih zvijezda, uključujući i Sunce, prati takozvani lučni udarni talas, koji potiskuje materijal oko zvijezde, slično talasima koji nastaju ispred pramca broda dok siječe vodu. Ovi udarni talasi nastaju zbog izbacivanja gasa i prašine iz zvijezde, koji se sudaraju s međuzvjezdanim medijumom.
Manje aktivne zvijezde nemaju lučne udarne talase jer ne izbacuju materijal. Jedan od najboljih primjera zvijezda bez udarnog talasa su bijeli patuljci, sasušeni ostaci jezgara masivnih zvijezda koje su završile život u snažnim eksplozijama supernova.
Međutim, u novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Astronomy, grupa astronoma otkrila je bijelog patuljka nazvanog RXJ0528+2838 koji je okružen lučnim udarnim talasom. Ova zvijezda, koja prkosi dosadašnjim zakonima fizike, nalazi se na oko 730 svjetlosnih godina od Zemlje. Dio je binarnog sistema, zajedno s još jednom zvijezdom sličnom Suncu, koju ovaj kosmički „zombi“ polako, ali sigurno proždire.
Koristeći posmatranja sa Veoma velikog teleskopa (VLT) u Čileu, istraživački tim je mapirao ovaj iznenađujući udarni talas koji se prostire na nevjerovatnu udaljenost i star je najmanje 1.000 godina. Snimci pokazuju da udarni talas sadrži gust oblak raznobojnog gasa i prašine, što dodatno produbljuje misteriju.
„Pronašli smo nešto što nikada ranije nije viđeno i, što je još važnije, potpuno je neočekivano“, izjavio je Simone Scaringi, astronom sa Univerziteta Durham. „Naša posmatranja otkrivaju snažan odliv materije koji, prema našem trenutnom razumijevanju, uopšte ne bi trebao postojati“, dodao je njegov kolega Christian Knigge.
U ovakvom binarnom sistemu, bijeli patuljak bi trebao usisavati sav materijal sa svoje pratilje, ne ostavljajući ništa što bi moglo formirati udarni talas. Ipak, on je tu. Istraživači sumnjaju da je ovaj fenomen povezan s izuzetno snažnim magnetnim poljem bijelog patuljka. Taj nevidljivi izvor energije naučnici su nazvali „misteriozni motor“, ali još uvijek ne mogu utvrditi tačan mehanizam kojim magnetno polje uspijeva oponašati efekte zvjezdanog odliva.
Istraživači se sada nadaju da će nova generacija instrumenata, poput Izuzetno velikog teleskopa (ELT) koji počinje s radom 2028. godine, pomoći u rješavanju ove kosmičke zagonetke koja je uzdrmala temelje moderne astronomije.