Ključna ledena platforma uskoro bi mogla da se odvoji od antarktičkog „Glečera sudnjeg dana“, što bi dodatno destabilizovalo jedan od najvećih i najugroženijih glečera na svijetu.
Glečer Thwaites Glacier dobio je nadimak „Glečer sudnjeg dana“ zato što bi njegov kolaps oslobodio toliku količinu leda u Južni okean da bi globalni nivo mora porastao za 65 centimetara, što bi izazvalo poplave u priobalnim zajednicama širom svijeta. Iako bi za potpuni kolaps mogla biti potrebna stoljeća, neposredna opasnost prijeti istočnoj ledenoj platformi Thwaitesa, čije će urušavanje vjerovatno ubrzati propadanje samog glečera.
Istraživači navode da satelitski snimci pokazuju kako je istočna ledena platforma Thwaitesa pred odvajanjem od glečera, objavio je prošle sedmice časopis New Scientist. Dok se glečer nalazi na kopnu, ledena platforma predstavlja plutajuću masu leda povezanu s njegovim ušćem. Naučnici još uvijek imaju mnogo toga da otkriju o ovom glečeru, ali je poznato da ova platforma djeluje kao svojevrsni oslonac koji usporava oticanje leda iz glečera u more.
Robert Larter, morski geofizičar iz British Antarctic Surveyja, rekao je da je veoma vjerovatno da će se ledena platforma raspasti tokom 2026. godine. Larter vodi britanski ogranak naučne koordinacione kancelarije International Thwaites Glacier Collaborationa, u okviru koje američke i britanske naučne institucije proučavaju njegovo složeno i brzo promjenjivo okruženje.
„Posljednji dio ledene platforme ispred glečera nalazi se na ivici raspadanja“, rekao je Larter za Live Science. „Ne znamo tačno kako će doći do njenog loma, ali je sigurno da će nestati.“
S površinom približno jednakom američkoj saveznoj državi Floridi, Thwaites je najveći glečer u Zapadnoj Antarktici. Ova ogromna ledena rijeka na pojedinim mjestima debela je više od 2.000 metara i široka oko 120 kilometara, što je čini najširim glečerom na Zemlji.
Glečer se ubrzano topi još od osamdesetih godina prošlog vijeka i već je izgubio stotine milijardi tona leda. Glavni razlog za to jeste relativno topla okeanska voda koja prodire ispod ledene platforme i topi glečer pri njegovom dnu, gdje led leži na tlu koje se nalazi ispod nivoa mora. Od 1992. godine glečer se povukao za oko 20 kilometara.
Modeliranje propadanja ovako masivnih glečera izuzetno je složen zadatak, zbog čega je teško precizno odrediti kada će Thwaites konačno kolabirati. Ipak, studija objavljena 9. marta u časopisu Geophysical Research Letters pokazala je da bi do 2067. godine glečer mogao gubiti između 180 i 200 milijardi tona leda godišnje.
Postepeni kolaps Thwaitesa dio je šire zabrinutosti naučnika za budućnost ledenog pokrivača Zapadne Antarktike. Thwaites predstavlja jedan od ključnih stubova tog ledenog sistema, jer sprečava da se okolni led obruši u okean. Prema podacima British Antarctic Surveyja, ukoliko bi se čitav ledeni pokrivač Zapadne Antarktike urušio, nivo mora porastao bi za oko 3,3 metra.
Kolaps ledenih pokrivača poput ovog smatra se jednom od prelomnih tačaka u borbi protiv klimatskih promjena, odnosno tačkom poslije koje nema povratka. Kada se takav prag jednom pređe, nastaju trajne promjene koje nije moguće poništiti hiljadama godina.
Istočna ledena platforma Thwaitesa trenutno puca na mjestima gdje je učvršćena grebenom na dnu okeana, kao i na samom izlazu glečera. Larter navodi da se kretanje na zapadnoj strani platforme, gdje se led odvaja, tokom posljednjih osam mjeseci približno udvostručilo.
Kao i drugi dijelovi antarktičkog morskog leda, ali i sam glečer, ova platforma slabi pod utjecajem toplije i slanije vode koja se iz dubina Južnog okeana podiže ka površini. Larter ističe da problem nije toliko u samom zagrijavanju, koliko u promjenama cirkulacije okeanskih voda, ali da sve ukazuje na to da je krajnji uzrok ipak klimatska promjena izazvana ljudskim djelovanjem.
„Među naučnicima se i dalje vodi aktivna rasprava o tome kako tačno funkcioniše ovaj proces, ali izgleda prilično jasno da promjene zapadnih vjetrova na južnoj hemisferi guraju toplu vodu prema antarktičkom kontinentu“, rekao je Larter. „A te promjene vjetrova dio su šireg obrasca klimatskih promjena kojem danas svjedočimo.“