Naučnici iz Pennsylvanije objavili su šokantne projekcije posljedica nuklearnog rata, otkrivajući mračnu istinu, čak i oni koji bi preživjeli izravne eksplozije suočili bi se s globalnom glađu koja bi mogla trajati do osam godina. Njihovo istraživanje upozorava da bi nuklearna zima potpuno uništila poljoprivredu, s padom prinosa kukuruza do 80 posto, što bi značilo smrt milijardi ljudi širom svijeta.
Znanstvenici s Penn State Universityja u SAD navode da bi nuklearna zima, katastrofalan klimatski scenarij nakon nuklearnog rata, prouzrokovala „nezamisliv gubitak života“ zbog masovnog pada poljoprivredne proizvodnje. Prema njihovim modelima, čak ni kukuruz, najvažnija žitarica na svijetu, ne bi mogao rasti zbog nedostatka sunčeve svjetlosti i topline.
„Ako želimo preživjeti, moramo biti spremni čak i na nezamislive posljedice,“ izjavio je dr. Yuning Shi, stručnjak za biljne nauke s Penn Statea.
Nuklearno oružje, najrazornije koje čovječanstvo posjeduje, osim same eksplozije i radijacije, izaziva i golemi požar. Dim i čađa iz tih požara podižu se visoko u atmosferu, blokirajući sunčevu svjetlost. Rezultat je naglo snižavanje temperatura, potpuni kolaps poljoprivrede, masovna glad i smrtnost – stanje koje znanstvenici nazivaju nuklearnom zimom.
Nuklearno oružje korišteno je u ratu samo dvaput, 1945. protiv Hirošime i Nagasakija. Ipak, stručnjaci upozoravaju da je prijetnja i danas „zastrašujuće aktualna“ zbog geopolitičkih napetosti, posebno rata u Ukrajini.
U istraživanju objavljenom u časopisu Environmental Research Letters, tim naučnika simulirao je proizvodnju kukuruza u 38.572 lokacije širom svijeta pod šest scenarija nuklearnih ratova različite jačine. Količina čađe koja bi dospjela u atmosferu kretala se od 5 miliona tona (regionalni sukob) do čak 165 miliona tona (globalni rat).
Rezultati su dramatični:
Manji rat – 5,5 miliona tona čađe: pad globalne proizvodnje kukuruza za 7 %.
Globalni rat – 165 miliona tona čađe: pad prinosa kukuruza za 80 %.
Takav kolaps proizvodnje doveo bi do potpune destabilizacije svjetskog prehrambenog sistema. Ostale ključne kulture, poput riže i pšenice, pretrpjele bi isti scenario.
U najtežim scenarijima, potražnja za sjemenom kukuruza višestruko bi premašila dostupnost, dok bi opskrba bila ozbiljno ograničena. Ljudi bi bili primorani uzgajati hranu na ličnim parcelama i lokalnim vrtovima, fokusirajući se na kulture otpornije na hladnoću, poput krompira. Ipak, ni tada nema garancije da bi sjeme bilo dostupno.
„Što je rat teži, to je dublji povratak primitivnim oblicima proizvodnje,“ upozorava tim. Osim toga, unos 165 miliona tona čađe u atmosferu uništio bi ozonski sloj, povećavajući nivo štetnog UV-B zračenja, što bi dodatno oštetilo biljne kulture.
Profesor Shi objašnjava da bi kombinacija dušikovih oksida i zagrijavanja čađi ubrzala uništavanje ozona, čineći biljke još osjetljivijim. „Visok nivo UV-B zračenja mogla bi dodatno smanjiti prinose i godinama nakon nuklearnog sukoba,“ kaže on.
Naučnici zaključuju: „Nuklearni ratovi izazvali bi ne samo golem gubitak života i genetskih resursa, nego i dugotrajnu nuklearnu zimu koja bi desetkovala poljoprivredne površine i produktivnost. Poremećaji opskrbnih lanaca i trgovine dodatno bi pogoršali glad na regionalnom i globalnom nivou.“