Duboko ispod tla Brazila i Argentine krije se jedna od najneobičnijih zagonetki Južne Amerike.
Više od 1500 ogromnih podzemnih tunela, dugih stotinama metara, ne može se objasniti ni ljudskim djelovanjem ni poznatim geološkim procesima. Naučnici sada sve uvjerenije tvrde da su ih iskopala izumrla prahistorijska bića, veća nego što većina ljudi može zamisliti.
Tuneli dugi stotine metara, visoki gotovo dva metra
Ovi masivni podzemni prolazi, od kojih neki dosežu dužinu veću od 600 metara i visinu oko 1,8 metara, otkriveni su uglavnom u brazilskoj saveznoj državi Rio Grande do Sul, ali i u Argentini. Dosad je evidentirano više od 1500 takvih struktura.
Prvi ih je sustavno dokumentirao profesor geologije Heinrich Frank, koji je odmah primijetio da dimenzije i oblik tunela ne odgovaraju ni rudarskim zahvatima ni prirodnim pećinama.
Zašto to nisu ljudi – niti priroda
S obzirom na razmjere ovih tunela, naučnici su brzo isključili mogućnost da su ih izgradili ljudi, a još je manje vjerovatno da su nastali djelovanjem prirodnih procesa poput erozije.
Ključni dokaz leži u detaljima: tuneli imaju kružni ili eliptični presjek, granaju se, uzdižu i spuštaju, a zidovi su prekriveni paralelnim tragovima nalik ogrebotinama.
„Ne postoji geološki proces na svijetu koji proizvodi duge tunele s kružnim ili eliptičnim presjekom, koji se granaju, uzdižu i spuštaju, s tragovima kandži na zidovima“, rekao je Heinrich Frank za Discover.
Ko je onda kopao ove tunele?
Studija iz 2018. godine objavljena u časopisu Science Advances navodi da su najvjerovatniji graditelji tunela divovski izumrli kopneni ljenivci.
Ova megafauna naseljavala je Južnu Ameriku tokom pleistocenske epohe, prije otprilike 8.000 do 10.000 godina.
Divovski ljenivci veličine slona
Rodovi poput Megatheriuma bili su biljojedi impresivne veličine, usporedivi sa slonovima. Imali su masivno tijelo, snažne prednje udove i ogromne kandže, idealne za kopanje. Naučnici vjeruju da su ove fizičke karakteristike omogućile stvaranje tolikih podzemnih sistema, a neki tuneli su toliko dugi i razgranati da se pretpostavlja da su nastajali kroz više generacija, služeći kao trajna skloništa.
Tragovi susreta ljudi i ljenivaca
Studija iz 2018. otkrila je fosilizirane otiske stopala ljudi i divovskih ljenivaca na istim lokacijama. Očuvani su u drevnim jezerskim koritima i pokazuju obrasce kretanja koji podsjećaju na prikradanje. Ljenivci su se kretali obrambeno, a ljudski otisci često ih prate.
„Moguće je da je ponašanje bilo razigrano, ali interakcije s ljudima vjerovatno se bolje tumače kao prikradanje i/ili lov“, navode autori studije.
Dodaju da su ljenivci bili iznimno opasan plijen, sa snažnim rukama i oštrim kandžama, što im je davalo prednost u bliskim susretima.
Podzemna skloništa kao obrana od ljudi?
Ova opasna interakcija s ranim ljudima dodatno jača teoriju da su divovski ljenivci gradili tunele kao oblik zaštite, skloništa u koja su se mogli povući pred prijetnjama, uključujući ljudski lov.
Ove strukture, poznate kao paleo-jazbine, lako se mogu zamijeniti za rudarska okna ili prirodne špilje. Njihovo prepoznavanje zahtijeva kombinaciju geološkog mapiranja, biološke interpretacije i analize fosilnih tragova.
Kako se broj otkrivenih paleo-jazbina povećava, naučnici nastoje razumjeti njihovu ekološku ulogu i utjecaj na tadašnji okoliš.
Šta ovi tuneli mijenjaju u našem razumijevanju prošlosti
Nova otkrića dovode u pitanje dosadašnje predodžbe o kraju ledenog doba. Tuneli koje su ostavili divovski ljenivci pružaju rijedak uvid u njihovo ponašanje, prilagodbu okolišu i složene odnose s ljudima.
Istraživanja se nastavljaju, a ključno pitanje ostaje otvoreno: koliko se još ovakvih tunela skriva ispod tla Južne Amerike? Svako novo otkriće približava naučnike potpunijem razumijevanju fascinantnih stvorenja koja su nekada vladala kontinentom.