Godine 2007. iznad istočnog Atlantskog okeana dogodilo se nešto neobično. Prema satelitima koji prate Zemlju, u gravitacijskom polju našeg planeta pojavila se anomalija kontinentalnih razmjera koja se kasnije vratila u normalu, piše Science Alert.
Taj događaj, potpuno neprimjetan ljudima na površini, otkriven je tek nedavno u podacima satelita za praćenje gravitacije. Nova analiza sugerira da je uzrok bila golema preraspodjela mase duboko u unutrašnjosti Zemlje.
Prema timu na čelu s geofizičarkom Charlotte Gaugne Gouranton sa Univerziteta Paris City, riječ je vjerovatno o faznoj promjeni minerala na dubini od oko 3000 kilometara, blizu granice između plašta i jezgre.
Anomaliju je zabilježila zajednička misija njemačkog DLR-a i NASA-e pod nazivom Gravity Recovery and Climate Experiment (GRACE), koju su činila dva satelita aktivna od 2002. do 2017. godine.
Ovi sateliti u niskoj orbiti posebno su osjetljivi na promjene gravitacije i bilježe ih kroz varijacije udaljenosti između sebe. Najčešće se takve promjene povezuju s površinskim procesima – kretanjem podzemnih voda, otapanjem ledenjaka ili promjenama nivoa mora.
No, naučnici su u ovom slučaju otkrili nešto mnogo dublje.
Između 2006. i 2008., s vrhuncem u januaru 2007., uočili su dipolni uzorak: jaču gravitaciju u jednom pojasu i slabiju odmah do njega, protežući se oko 7000 kilometara iznad istočnog Atlantika.
Ovaj signal poklopio se i s tzv. geomagnetskim trzajem, naglom promjenom u Zemljinom magnetskom polju, što dodatno ukazuje da je riječ o procesu koji se odigrao duboko ispod površine, možda čak blizu tekuće vanjske jezgre.
Modeli su pokazali da promjene na površini, poput pomicanja vode, ne mogu objasniti ni lokaciju, ni razmjere, ni vrijeme anomalije. Količina vode koja bi bila potrebna za ovakav efekt bila bi fizički nemoguća.
Zato se tim okrenuo procesima u dubini Zemlje.
Najzastupljeniji mineral u Zemljinom plaštu je bridgmanit. Pod ekstremnim uslovima on može promijeniti kristalnu strukturu, što dovodi do naglih promjena u gustini i preraspodjele mase. Upravo takav proces mogao je izazvati zabilježenu anomaliju i geomagnetski trzaj.
Ova otkrića se uklapaju i u ranija zapažanja seizmičara o čudnim nakupinama materijala blizu Zemljine jezgre koje se razlikuju od ostatka plašta. Lokacija anomalije iz 2007. nalazi se u blizini jedne od tih formacija, što sugerira da bi fenomeni mogli biti povezani.
"Identificirali smo signal gravitacijskog gradijenta velikih razmjera iznad istočnog Atlantskog okeana, maksimalan početkom 2007. godine, koji se ne može objasniti površinskim izvorima. To nas navodi na pretpostavku da barem dio signala potiče od brze preraspodjele mase duboko u plaštu", pišu istraživači.
Koliko su česte ovakve pojave i kakve posljedice imaju na dinamiku unutrašnjosti Zemlje, tek će se otkriti. Istraživanje je objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters.