Eksplozija zaraze u Srbiji, usprkos dobroj procijepljenosti koja trenutno iznosi više od 2 miliona ljudi, ovih dana zapanjuje mnoge laike.
Predavač na Univerzitetu Harvard i naučni ekspert Vladica Veličković u javnom je istupu plastično pojasnio sunarodnjacima kako se usprkos vakcinaciji ne mogu još nadati skorom opuštanju, a još manje ga prakticirati. Štaviše, njegove prognoze u slučaju lošijeg scenarija razvoja pandemije predviđaju njeno šokantno trajanje sve do 2024. godine!
Veličković odlučno opovrgava tri mita koja su stvorena u nekim dijelovima šire javnosti: da je vakcina dovoljno za kraj epidemije, da vakcine štite 100 posto od teških oblika covida, i da će zahvaljujući početku vakcinacije epidemija ove godine završiti, a virus netragom nestati.
Nijedna od ove tri pretpostavke, nažalost, kako kaže Veličković, ne drži vodu.
Vakcinacija nipošto ne isključuje mjere lockdowna, jer samo u kombinaciji masovne imunizacije i strogih zabrana okupljanja može se očekivati kraj pandemije koronavirusa do kraja 2022. godine - tvrdi ovaj stručnjak za javno zdravlje.
"Do porasta zaraza dijelom dolazi i zbog zabluda vakcinisanih ljudi da su nakon uboda iglom sigurni od smrti, pa počinju živjeti krajnje opušteno, organizirati fešte, družiti se itd. Loša epidemiološka situacija u Srbiji je zbog svega trenutno nepovoljnija nego na početku pandemije i ona neće prestati do kraja ove godine", poručuje Veličković.
On podsjeća kako vakcinacija može staviti virus pod kontrolu jedino ako broj onih koji su "preležali" virus i imaju imunitet, plus zbroj procijepljenih, prebaci 70 posto populacije u nekoj zemlji, i pod uvjetom da takvo stanje potraje nekoliko mjeseci.
Srbija je još jako daleko od takvog omjera, a BiH Hrvatska – zbog puno lošije prokuženosti - još i dalje, piše Slobodna Dalmacija.
Najgore što se može dogoditi bilo kojoj zemlji je da u borbi s virusom izgubi tempo, odnosno da građani s vremenom počnu gubiti imunitet i od preboljene zaraze i od vakcine. U tom slučaju kraj epidemije može postati krajnje neizvjestan, a dodatno ga može zakomplicirati pojava nekog još opasnijeg i zaraznijeg soja, upozorava njemački ekspert s njemačkom adresom.
On tvrdi da je u zemljama gdje postoji masovni program vakcinacije uz istovremeno nepostojanje strogih mjera lockdowna najidealnija situacija za razvoj novih sojeva koronavirusa na koje vakcine neće djelovati. U slučaju da se u takvim mikrouvjetima razvije specifičan lokalni soj bolesti može se očekivati prava tragedija, jer niko za male zemlje, poput Srbije ili Hrvatske, neće razvijati posebnu vakcinu, te bi ih to moglo koštati nove višegodišnje izolacije.
Ružičaste prognoze koje se temelje na tek započetoj masovnoj vakcinaciji po Veličkoviću su potpuno nerealne, jer do prvog blagog opuštanja u bilo kojoj zemlji može doći tek nakon što prođe mjesec ili dva od dana kad kritična masa populacije primi drugu dozu vakcine.
Njegove dugoročne projekcije epidemije su možda bolne, ali izuzetno realne: uz rigorozne javne mjere i masovnu vakcinaciju, izlaz iz masovne zaraze slijedi tek krajem 2022. godine. Uz nastavak aktuelnih amplituda u popuštanjima i sporoj vakcinaciji, nigdje nema izlaska iz pandemijske krize prije 2024-2025.
