Bosance i Hercegovce ma gdje bili trese neviđena euforija pred susret Zmajeva s reprezentacijom Kanade na Svjetskom nogometnom prvenstvu.
Naši navijači bodre reprezentaciju uz pjesme koje su postale prave navijačke himne BiH.
Posljednje utakmice izabranika Sergeja Barbareza protekle su u znaku pjesama "Poljem se širi miris ljiljana" Halida Bešlića te hita "Dubioze kolektiv" - "I am from Bosnia, take me to America".
U originalnoj verziji pjesma se zove "USA" i objavljena je 2011. Sada u prerađenoj verziji obara rekorde slušanosti.
"Dubioza" je godinama izvodio pjesmu na koncertima, a onda se kao grom iz vedara neba pojavila tokom polufinalnih utakmica doigravanja za Svjetsko prvenstvo protiv Walesa, koje su Bosni i Hercegovini osigurale dvoboj s Italijom.
Voditelji BBC Radio 2 idu tako daleko da tvrde da je pjesma "I am from Bosnia, take me to America" u stanju skinuti sa trona Shakirinu pjesmu "Dai, dai", oficijelnu pjesmu Svjetskog nogometnog prvenstva i postati najpopularnija pjesma vezana za SP.
Autor teksta i muzike za pjesmu "Poljem se širi miris ljiljana" je Nazif Gljiva. Pjesma je objavljena 1991. godine na istoimenom album.
Uz stihove ove pjesme naši reprezentativci su dočekani na Bilinom polju pred odlučujuću utakmicu s Italijom, uz njih su pobijedili Italiju i sa istim stihovima iz Zenice su ispraćeni na svečani doček kod Vječne vatre u Sarajevu. "Ljiljani" su se u subotu orili i stadionom u St. Louisu.
"Poljem se širi miris ljiljana" postala je pobjednička himna naših Zmajeva.
Pjesma zamišljena kao ljubavna, nastala je u predvečerje rata u BiH i postaje patriotska da bi danas evoluirala do navijačke himne naših Zmajeve
Pjesmu odlikuje snažna emotivna nota, izvjesna dramatika, a nadasve nenadmašna emocija.
Pravi klasik na tribinama među našim navijačima je pjesma Dine Merlina "Bosnom behar probeharao".
Autor pjesme je Dino Merlin i objavljena je na albumu "Nešto lijepo treba da se desi" iz 1989. godine.
Mada je nastala kao ljubavna pjesma o bolnom rastanku, postala je neslužbena himna i simbol bosanskohercegovačkog identiteta, nostalgije i prkosa.
Merlin nikada nije krio koliko mu je drago i koliko je ponosan što je njegova pjesma postala neslužbena navijačka himna.
Na svim koncertima Dino Merlin izvodi ovaj hit i po pravilu u tom trenutku nastane ludilo u publici.