Fleke na zidovima pojavljuju se mnogo brže nego što većina ljudi očekuje. Otisci prstiju oko prekidača, masnoća iz kuhinje, tragovi cipela kod ulaza ili dječiji crteži flomasterom često ostaju vidljivi čak i nakon brzog brisanja običnom krpom. Posebno su osjetljive mat i poludisperzivne boje koje lako upijaju masnoću i čestice iz zraka, pa zid s vremenom počinje izgledati sivo, umorno i prljavo čak i kada je prostor uredan.
Mnogi tada odmah posegnu za kantom boje i valjkom, uvjereni da drugog rješenja nema, ali stručnjaci za čišćenje tvrde da se većina fleka može ukloniti bez ponovnog krečenja. Dovoljno je nekoliko blagih sastojaka koje skoro svi već imaju kod kuće.
Pasta od sode bikarbone
Najčešće se preporučuje pasta od sode bikarbone i vode. Dovoljno je pomiješati nekoliko kašika sode s malo vode dok ne nastane gusta smjesa nalik pasti. Zatim se mekom krpom od mikrofibera ili spužvom nanese na fleku i lagano prebriše kružnim pokretima bez jakog pritiskanja.
Upravo je nježnost ključna jer agresivno ribanje može skinuti sloj boje i ostaviti svjetlije tragove na zidu koji kasnije izgledaju još gore od same fleke.
Stručnjaci ističu da soda bikarbona djeluje posebno dobro na svijetlim zidovima i tragovima koji nisu dugo stajali. Ako se radi o masnim kuhinjskim flekama ili žućkastim tragovima koji se nakupljaju oko šporeta, može pomoći kombinacija mlake vode i nekoliko kapi deterdženta za suđe.
Zid se pritom ne smije natapati jer višak vlage može ostaviti vodene tragove ili oštetiti završni sloj boje. Najbolje je koristiti dobro ocijeđenu krpu od mikrofibera i čistiti od vrha prema dnu laganim kružnim pokretima.
Kod tvrdokornih fleka pomaže i hidrogen
Kod tvrdokornijih fleka koje su se već “uvukle” u zid, stručnjaci spominju i nekoliko kapi hidrogena nanesenih na meku krpu uz vrlo pažljivo tapkanje bez grubog trljanja. Ova metoda koristi se uglavnom za stare masne ili tamnije fleke koje obična voda i deterdžent više ne mogu ukloniti.
Prije svakog čišćenja preporučuje se još jedan važan korak koji većina ljudi preskoči. Svako sredstvo prvo bi trebalo isprobati na manje vidljivom dijelu zida, na primjer iza vrata, ormara ili zavjese. Različite vrste boja i završnih obrada mogu drugačije reagovati pa je sigurnije prvo provjeriti hoće li sredstvo promijeniti nijansu ili sjaj zida.
Oprez s popularnim spužvama
Jedna od najvećih grešaka koju ljudi prave jeste korištenje grubih spužvi i agresivnih sredstava. Stručnjaci upozoravaju da jaka sredstva, posebno abrazivna ili ona na bazi izbjeljivača, mogu trajno uništiti završni sloj boje.
Poseban oprez potreban je i s melaminskim spužvama koji su posljednjih godina postali veoma popularni za uklanjanje tragova flomastera, crnih linija i ogrebotina. Iako mogu biti efikasni, prejak pritisak lako može skinuti pigment sa zida i ostaviti vidljivo matirano područje.
Upravo zato stručnjaci savjetuju da se koriste samo vrlo nježno i isključivo na manjim površinama.
Prije samog pranja zidova preporučuje se i uklanjanje prašine. Ako se prašina odmah pomiješa s vodom, na zidu se može stvoriti sivkasti sloj koji ostavlja još lošiji utisak. Zato se prvo savjetuje usisavanje nastavkom s mekom četkom ili brisanje suhom krpom od mikrofibera, posebno uz ivice, lajsne i uglove gdje se najviše skupljaju paučina i sitne čestice.
Kako bi zidovi što duže ostali čisti, preporučuje se redovno brisanje dijelova oko prekidača, kvaka i ulaza gdje se fleke najbrže nakupljaju. Upravo su ta mjesta najveći “sakupljači” masnoće, prašine i otisaka prstiju koje kasnije postaju mnogo teže ukloniti.