Katar je možda malen, ali njegove su ambicije divovske kada je u pitanju sport.
Iako su domaćin različitih sportskih natjecanja bili još od 70-ih, pravi uzlet i prekretnica sežu u 2006., kada je Katar bio domaćin Azijskim igrama, na kojima se 45 nacija takmičilo u 39 sportova.
A onda su 2010. dobili domaćinstvo ovogodišnjeg Svjetskog nogometnog prvenstva.
Sve od tada, Katar je jedno veliko gradilište. Zemlja s 2,8 miliona stanovnika u novembru očekuje više od milion posjetilaca tog velikog događaja.
Utrka s vremenom
Svih tih godina utrkuju se s vremenom za dovršetak mnoštva novih razvojnih objekata - blještavog sistema podzemne željeznice, osam ultramodernih nogometnih stadiona (uključujući jedan zatvoreni, potpuno rastavljivi s 40.000 sjedišta, izgrađen od 974 transportna kontejnera) i više od 40 javnih skulptura koje potpisuju neka od najveća imena savremene umjetnosti.
Dragulj u toj građevinskoj kruni predstavlja Katarski olimpijski i sportski muzej 3-2-1, otvoren 31. marta ove godine, tokom sedmice u kojem se u gradu održavao žrijeb grupa Svjetskog prvenstva.
Sa svojih 19.000 kvadratnih metara izložbene površine, to je jedan od najvećih sportskih muzeja na svijetu. Projektirao ga je Joan Sibina, španski arhitekt koji stoji i iza Gaudí centra u Reusu u Kataloniji.
Muzej je projektirao kao dvije odvojene strukture - glavna zgrada slijedi luk povijesnog stadiona Khalifa International, na koji je i oslonjena, a spiralna pristupna zgrada inspirirana je olimpijskim krugovima koji noću svijetle u plavoj, žutoj, bijeloj, zelenoj i crvenoj boji.
Ulaz u muzej izgleda kao atletska trkaća staza, a ukrasna mašrabija ili rešetka u islamskom stilu pruža hlad za vrućih dana.
Muzej je podijeljen u sedam odjeljaka, počevši od povijesti sporta.
Najsavremeniji dijelovi uključuju upečatljive audio-vizuelne komponente i interaktivne digitalne simulacije. Postoji, na primjer, virtualna postavka za streličarstvo, gdje možete vježbati gađanje strijelama poput starih Grka.
Ostali istaknuti događaji uključuju rekonstruirana rimska trkaća kola, bicikl iz 1882. i drvene palice za pahlevani, drevnu iransku ritualnu igru koja se igrala u osmerougaonoj jami okruženoj gledateljima.
Alijev potpis
Jedan od najcjenjenijih izložaka je nogometna lopta iz finala FA kupa u Engleskoj 1888., u kojem je West Bromwich Albion pobijedio Preston North End sa 2:1.
Dramatično osvijetljena galerija osvjetljava sve baklje s Ljetnih i Zimskih olimpijskih igara od 1936. nadalje, dok je jedan od prostora posvećen komemorativnim olimpijskim predmetima, kao što su programi, zastavice i drugo, poput stereoskopskih naočala (Helsinki 1952) i boca za pivo (Sarajevo 1984).
Jedan od najtraženijih izložaka - onih za koje posjetioci muzeja čekaju u redu da ih fotografiraju - jest bokserska rukavica s potpisom Cassiusa Claya, kasnije poznatog kao Muhammad Ali, s Olimpijskih igara 1960. u Rimu, gdje je slavni bokser osvojio zlato u teškoj kategoriji.
Muzejska Dvorana slavnih sportista okuplja 90 nenadmašnih prvaka, od kojih svaki ima posebnu vitrinu sa suvenirima.
Neka su imena općepoznata, poput Toma Bradyja (igrač američkog nogometa) i Usaina Bolta (sprinter), a druga, poput japanskog sumo hrvača Taiha Kokija, francuskog jedriličara na dasci Antoinea Albeaua i američkog mačevaoca Ibtihaja Muhammada, velikani unutar svoje sportske grane.
Rasprostranjen na tri sprata, muzej je dovoljno prostran i za izloške u prirodnoj veličini, primjerice trkaći automobil Formule 1 ili bob koji je ekipa Jamakje koristila na Zimskim olimpijskim igrama 1988. u Calgaryju.
Mnogi izlošci su potpisani, uključujući bejzbolsku palicu Babea Rutha, bokserskuu rukavicu Mannyja Pacquaija, nogometnu loptu kojom je brazilski napadač Pele postigao 1000. gol u karijeri, kao i teniski reket Steffi Graf kojim je u finalu French Opena 1999. u polufinalu pobijedila dugogodišnju suparnicu Moniku Seleš.
Koliko god bilo zabavno učiti o malo poznatim sportovima ili gledati košarkašku loptu s potpisima igrača originalnog Dream Teama, muzej najbolje čuva za kraj.
Aktivacijska zona
Takozvana aktivacijska zona sadržava 18 interaktivnih stanica, dizajniranih za mjerenje "fizičke pismenosti" pojedinih posjetilaca kroz pet ključnih stubova - snaga duha (koncentracija i izdržljivost), vitalnost (snaga i moć), saradnja (ekipni rad i vještine saradnje), kontrola (vještina, ravnoteža i koordinacija) te brzina (refleksi).
Konkretno, posjetitelji stavljaju narukvicu 3-2-1 i lutaju prostorima inspiriranim tipičnim katarskim okruženjem.
U "parku", ručni bicikl procjenjuje nečiju izdržljivost, prema tome koliko "daleko" može pedalirati u 30 sekundi. Na "plaži", simulacija daske za veslanje mjeri kontrolu tijela, a u "pustinji" posjetitlac testira snagu gornjeg dijela tijela, gurajući Jeep iz umjetnog pijeska.
Na koncu posjeta, narukvica se provuče kroz čitač na kiosku kako bi njen vlasnik preuzeo svoj individualizirani profil.
Osim što bilježi najbolje rezultate sa svake stanice, čitač uspoređuje i svoju "tjelesnu pismenost" s drugim posjetiocima muzeja iste dobi. Čak predlaže i sportove u kojima misli da bi taj posjetilac bio najbolji i povezuje ga s aplikacijom koja daje preporuke za lokalne klubove, trenere i objekte koji nude te aktivnosti.
