Trauma je riječ koju se povezuje s katastrofalnim događajem: saobraćajnom nesrećom, ratnim iskustvom, zlostavljanjem djece ili žrtvom zločina. Dogodio se 'aha' trenutak kad se otkrilo da simptome traume, poput depresije, mogu uzrokovati opetovani slučajevi emocionalnog zanemarivanja. Ono u djetinjstvu postoji u mnogim oblicima i češće je nego što mislimo.
Kada se naše emocije negiraju, doživljavamo emocionalni slom. To izaziva bijes, ovisno o tome koliko smo bili mladi kad je emocionalno blokiranje počelo, kao i koliko se često ono događalo.
Jedan od učinkovitih načina za ublažavanje pa čak i za liječenje depresije je oslobađanje ogromnog tereta bijesa. No, kako se to radi?
Portretiranje bijesa tehnika je koja djeluje izuzetno terapeutski. Ukratko, portretiranje bijesa vodi osobu u prepoznavanje bijesa u njenom tijelu, a ljutnja je obično osjećaj topline, energije i napetosti. Tada, primjećujući i zadržavajući se u fizičkim senzacijama svojstvenim emociji bijesa, pojavljuju se impulsi i slike poput filma. Taj se film odvija u stvarnom vremenu, a osoba sebi dopušta da točno zamisli što bijes želi učiniti onima koji ih povrijede. Na taj se način bijes pojavljuje i izlazi, a simptomi depresije popuštaju.
Ponekad osjećaji krivice otežavaju potvrđivanje i u potpunosti doživljavanje bijesa.
U današnje vrijeme toliko se naglašava zahvalnost da je važno znati da istovremeno možemo u sebi imati suprotne i oprečne istine. Portretiranje bijesa djeluje jer, kako pokazuju istraživanja, kada je riječ o obradi osjećaja, mozak zapravo ne zna razliku između fantazije i stvarnosti. Zamišljajući što naš bijes želi učiniti, te izvodeći to u fantaziji, omogućuje energiji bijesa da se pojavi i izađe. Nisu više potrebne sile da zaustave taj bijes, pa energija ponovno postaje dostupna za vitalni život. Najbolji dio portretiranja ljutnje je taj što nitko ne strada jer se sve to događa u mašti.
Depresija je tek početak ove priče, a ne kraj. To je simptom koji nam govori da nešto duboko u nama nije kako treba, bilo da se radi o bijesu, strahu ili tuzi. A kada težimo sebi i svojim najdubljim istinama, oporavljamo se i postajemo jači i mudriji. Više se ne trebamo bojati svojih osjećaja, ali ih možemo koristiti zajedno s logikom i razumom kako bismo se suočili sa životnim izazovima i zadovoljili naše najdublje želje i potrebe, piše Psychology Today.
