Vremena kada su benzinski motori bili isključivo atmosferski danas su iza nas. Rijetki su modeli, možemo se sjetiti Mazdinih, koji se i dalje drže svoje ustaljene filozofije, bez turbopunjača. Bilo da je riječ o malom trocilindričnom gradskom benzincu ili snažnom dizelašu na autocesti, princip je isti: bolje performanse, manja potrošnja i bolja dinamika.
Međutim, cijena toga je veća tehnička složenost. Kada turbopunjač otkaže, popravke su skupe i često dolaze neočekivano. Mnogi vozači tada uzrok traže u samoj tehnologiji ili dizajnu motora. Stvarnost je, međutim, mnogo jednostavnija.
Turbopunjač se najčešće kvari tokom sasvim normalne vožnje, odnosno uobičajene upotrebe vozila. Jedna od najčešćih grešaka su snažna ubrzanja ubrzo nakon pokretanja automobila.
Problem su visoki okretaji u trenutku kada je ulje još hladno i gusto te teško dolazi do turbopunjača. Poznato je da se rotor turbine okreće i na više desetina hiljada okretaja u minuti. Ako se motor optereti prije nego što se ulje zagrije i stvori stabilan film podmazivanja, dolazi do mikroskopskog trošenja koje se s vremenom manifestira povećanim zazorom osovine i curenjem ulja u usis.
Jednako štetno je i trenutno gašenje motora nakon dinamične vožnje. Tada je turbopunjač izuzetno vruć, ali nakon gašenja ulje prestaje cirkulirati. Ono se pregrijava u ležajevima i stvara naslage ugljika koje oštećuju podmazivanje. Dugoročno, to dovodi do postepenog blokiranja turbopunjača, iako problem u početku možda nije očit. Turbopunjač je izuzetno osjetljiv na kvalitet ulja.
Ne podnosi zanemarene izmjene ulja niti upotrebu ulja bez odgovarajuće specifikacije. Staro ulje gubi svoja svojstva podmazivanja, veže nečistoće i povećava trenje u ležajevima.
Nedovoljno podmazivanje jedan je od najčešćih uzroka preranog kvara turbopunjača. Moderni motori s turbopunjačem, s visokim učinkom po litri zapremine, posebno zahtijevaju visokokvalitetno ulje i kraće servisne intervale nego što to teorija dopušta. Čak i mala količina prljavštine koja uđe u usis može pri višim okretajima oštetiti lopatice kompresora.
Zanemaren ili nepravilno ugrađen zračni filter može izazvati niz problema. Oštećene lopatice uzrokuju neravnotežu, vibracije i posljedično ubrzano trošenje ležajeva. Vozač često primijeti pad performansi ili neobične zvukove, dok se samo oštećenje događa tiho i postepeno.
Mnogi vozači, u pokušaju da smanje potrošnju goriva, drže motor na vrlo niskim okretajima. Međutim, kada se papučica gasa naglo pritisne pri premalom broju okretaja, turbopunjač trpi udarna opterećenja, visok pritisak prednabijanja i nagle skokove temperature. Dugoročno, to dovodi do zamora materijala i bržeg trošenja.
Ekonomična vožnja ima smisla, ali motor treba raditi u području okretaja gdje je opterećenje glatko i predvidljivo. Propuštanje tlačnih crijeva, neispravan regulator pritiska prednabijanja, začepljen EGR ventil ili neispravan regulator turbopunjača mogu značajno promijeniti njegove radne uslove. U takvim situacijama turbo radi izvan optimalnog raspona, često bez jasnih upozoravajućih signala.
Oštećenja se vremenom akumuliraju i često se manifestiraju iznenadnim kvarom koji vozač doživljava kao neočekivan i neobjašnjiv. Turbopunjač nije krhka komponenta koja ne može podnijeti normalan rad. Najčešće otkazuje tek kada ga na to prisilimo lošim navikama tokom dužeg vremenskog perioda. Pažljivo rukovanje nakon pokretanja, kratko vrijeme hlađenja nakon većeg opterećenja, visokokvalitetno ulje i osnovna tehnička briga mogu produžiti njegov vijek trajanja za desetine hiljada kilometara – i to bez ikakvih komplikovanih mjera.