U saradnji sa izdavačkom kućom "Buybook" Raport objavljuje dijelove najzanimljivijih izdanja sa njihovih polica. Ovog puta donosimo odlomak "Mali hotel" autorice Alene Mornštajnová, kojeg je s češkog jezika prevela Ljiljana Halilović.
Iako u ratnim vremenima niko ne može biti siguran da će preživjeti, Štjepanku Manesovu je smrt muža šokirala i porazila. Ipak, nisu živjeli zajedno ni cijelu godinu, nedavno su se preselili na periferiju i planirali tu zajedno proživjeti cijeli život. Kako da sada otplati kuću i od čega da izdržava sebe i sina?
Srećom, strahovala je bez razloga. U pomoć je pritekla cijela ožalošćena porodica, a najviše djed, Leopold Manes. Štjepankini roditelji su opskrbljivali mladu udovicu svim što su uzgajili, požnjeli i zaklali u svom skromnom seoskom domaćinstvu tako da se kod Vaclava u ranom djetinjstvu razvila averzija prema zečetini i živinskom mesu, a cijelog života javljala sklonost prema vegetarijanstvu. A djed Leopold je udovici svog jedinog sina plaćao pristojno izdržavanje, često uvećano za nemale finansijske iznose. Štjepanka nije zaboravljala da njegovu velikodušnost pomene pred svojim roditeljima, a oni bi, kako ne bi zaostali za njim, udvostručavali svoje napore, i dodavali neku krunu. Zato se može reći da Štjepanka uopšte nije loše živjela, a jedino što je mučilo bila je samoća.
Štjepanka Manesova bila je lijepa žena velikih očiju i guste smeđe kose začešljane u punđu. Osmjehivala se muškarcima tako da bi oni pomislili da su najbolji na svijetu. Osmjehivala se rado i često pa nije oskudijevala u udvaračima različitih starosnih kategorija i namjera. Povremeno bi neki od njih postao Vaclavljev čika, ali niti jedan nije bio počašćen time da postane Vaclavljev drugi tata. Nije da to čike nisu željele. Posebno na početku, Štjepanka bi ih očarala toliko da su bili voljni da se zbog nje odreknu slobode. Bila je to Štjepanka koja se odmah rastala od svakog udvarača, koji je, pored zadovoljstva i povremene ispomoći, bio voljan mladoj udovici ponuditi brak. Plašila se da bi se pred njom zatvorila izdašna ruka njenog svekra, izgubila bi pomoć porodice, a od prijatnog ljubavnika bi za nekoliko godina postao običan muž. Zato se kod Manesovih za nekoliko godina izmijenilo toliko čika da Vaclav nije ni zapamtio njihova imena, a Štjepanku su ogovarale sve zavidne žene u ulici, osim Bedrihove žene, Zdene, koja po prirodi nije bila sklona ogovaranju. Pored toga, poslije deset porođaja i osmero preživjele djece, dobro joj je došlo da je muž ostavi na miru.
Djed Leopold Manes volio je reći da je hotelijer. Ustvari, bio je vlasnik bivše gostionice, zgodno smještene van grada. Na spratu gostionice Leopold Manes je sredio pet prijatnih sobica koje su, više nego putnici namjernici, koristili muževi ženskaroši, nevjerne žene i nevjenčani parovi. Ljubav i čežnju nisu potisnula ni teška ratna vremena, pa je djed Leopold, poznat po diskretnosti i dobroj kuhinji u kojoj je vladala baka Majka, uspio održati gostionicu.
“Htio sam hotel dati tvom tati”, govorio je malom Vaclavu, kada bi prilikom redovnih nedjeljnih posjeta popio koju više, pa od pričanja pikantnih viceva, zbog kojih se ljutila samo baka Majka, prešao na izlive samosažaljenja, “ali ne boj se, mogu ja to. Održat ću naš mali hotel za tebe. Nadogradit ću i još jedan sprat. Imat ćemo bolje goste, vidjet ćeš!”
Kad bi djedove izjave čula Štjepankina zaova, tetka Marija, koja je u hotelu rintala od jutra do večeri i smatrala ga svojim domom, šutke je negodovala mršteći se, ali nije imala zbog čega. Razlozi su bili sljedeći: prvo, Vaclavu je oduvijek bilo jasno da će biti reli vozač, a drugo, djed Leopold nije zadržao mali hotel, jer su mu ga početkom pedesetih godina oduzeli komunisti. Djed je morao igrati oko mnogo bivših i sadašnjih klijenata i podsjetiti ih šta mu duguju i kako bi im on ubuduće mogao pomoći, kako bi spriječio namjeru da se gostionica pretvori u dječiji sanatorijum i osigurao da može barem upravljati novoosnovanim Rekreativnim centrom za zaposlene. Iako se porodična finansijska situacija isprva znatno pogoršala, poslije izvjesnog vremena djed se u novim uslovima snašao i pronašao način kako opet doći do novca. Ipak, ljubav i nevjera cvjetaju u svako doba...
O autoru
Alena Mornštajnová (1963., Valašské Meziříčí) trenutno je najčitanija i najprevođenija češka autorica čiji su romani, od kojih su najpoznatiji “Hana”, “Šuma u kući” i “Mali hotel”, prevedeni na više od dvadeset jezika i samo u Češkoj do sada prodani u više od pola miliona primjeraka.
Kad se dvadeset petog juna, nekoliko minuta prije sedam sati, Vaclav probudio, ništa nije ukazivalo na to da ustaje posljednjeg danu u svom životu.
Neke stvari kao da nadilaze vrijeme i opstaju uprkos historiji. Jedna od takvih je mali hotel Leopolda Manesa, osnovan za vrijeme Prve Čehoslovacke Republike. Dok su njegove sobe bile svjedoci kratkih i bezbrižnih ljubavnih susreta, iza zatvorenih vrata porodice Manes odvijale su se drame koje će oblikovati generacije. U središtu romana je Vaclav, Leopoldov unuk, koji šezdesetih godina prošlog stoljeća preuzima upravljanje hotelom. Njegova neodlučnost i sposobnost prilagođavanja omogućavaju mu da zadrži porodični posao pod komunističkim režimom – ali upravo ta osobina dovest će do pucanja porodičnih veza i tragičnih ishoda za one koje najviše voli.
"Mali hotel" kroz priču o sudbini jedne porodice otvara pitanja o ljubavi, slabosti i snazi preživljavanja – i o tome kako najveće odluke ponekad donose oni koji se naizgled najviše kolebaju.