Donald Trump sedmicama tvrdi da je dogovor s Iranom nadohvat ruke, ali svaki put se pokaže da je previše optimističan. I sada, kada diplomatski krugovi šapuću da bi sporazum o otvaranju Hormuškog moreuza mogao biti blizu, niko mu ne vjeruje da će to biti pobjednički kraj kakav američki predsjednik priželjkuje.
Sukob s Iranom počeo je bez ozbiljnih konsultacija s Kongresom ili javnošću, trajao je sedmicama, odnio trinaest američkih života, zatvorio moreuz kroz koji prolazi petina svjetske nafte i koštao milijarde dolara. Na kraju se sve svelo na pitanje kako da ishod izgleda kao pobjeda, kada pobjede, u klasičnom smislu, zapravo nema.
Daleko od prvobitnog plana i bezuslovne predaje
U martu je Trump od Irana tražio bezuslovnu predaju, ali ono o čemu se sada pregovara daleko je od toga. Prema dostupnim informacijama, Washington razmatra odmrzavanje dijela iranskih finansijskih sredstava i postupno ukidanje blokade iranskih luka i brodova, u zamjenu za otvaranje moreuz. Nuklearno pitanje ostalo bi za kasniji krug pregovora koji bi trajao najmanje šezdeset dana. Istorija pokazuje da Iran voli uvlačiti Sjedinjene Američke Države u dugotrajne diplomatske procese koji traju mjesecima ili godinama bez konkretnih rezultata, pa ovakav rok zvuči izuzetno optimistično.
Osim toga, nije jasno hoće li Teheran uopšte prihvatiti ponudu. Novo iransko vodstvo vjeruje kako je pobijedilo u ratu protiv Amerike, iako im je ekonomija doživjela kolaps, a građani žive u teškom siromaštvu. Državni sekretar Marco Rubio brani nacrt sporazuma i naglašava da je apsurdna ideja da bi predsjednik Trump pristao na dogovor koji bi Iran doveo u jaču poziciju kada je riječ o nuklearnim ambicijama. Trump je istovremeno na društvenim mrežama poručio da je obavijestio svoje predstavnike da ne žure s dogovorom jer je vrijeme na njihovoj strani.
Žestoke kritike republikanaca i demokrata
Republikanski senatori otvoreno sumnjaju da Trump ide prema lošem dogovoru i ne ustručavaju se to glasno reći. Senator Thom Tillis podsjetio je da im je prije jedanaest sedmica rečeno da je Ministarstvo odbrane uništilo iransku odbranu, a da se sada razgovara o tome da nuklearni materijal ostane u Iranu, što smatra besmislenim. Senator Roger Wicker upozorio je da bi traženje dogovora u ovom trenutku moglo stvoriti percepciju slabosti, dok je dugogodišnji Trumpov saveznik Lindsey Graham istakao da bi prepuštanje kontrole nad Hormuškim moreuzom Iranu trajno promijenilo regionalnu ravnotežu snaga na štetu Washingtona.
Demokrati s druge strane zamjeraju Trumpu i pokretanje i vođenje rata, kao i trenutni mogući ishod. Senator Cory Booker izjavio je da ovaj dogovor ne rješava nuklearni program te da je Donald Trump izigran kao budala. Demokratska stranka bi iz ove situacije mogla politički profitirati jer ankete pokazuju da većina Amerikanaca ne podržava rat, što im donosi prednost pred izbore.
Pritisak ekonomije i naslijeđe starog sporazuma
Predsjednikovi savjetnici nude ekonomske argumente za brzi dogovor, navodeći da bi on otvorio bujicu nafte kroz moreuz, što bi moglo dovesti do negativne inflacije zbog pada cijena energenata. Međutim, analitčari JPMorgana spuštaju loptu na zemlju i procjenjuju da će nafta u prosjeku koštati devedeset sedam dolara po barelu do kraja godine, bez obzira na ishod pregovora.
Cijelu situaciju dodatno opterećuje činjenica da je Barack Obama 2015. godine postigao detaljan sporazum kojim je Iran ograničio obogaćivanje uranija i prihvatio opsežne inspekcije u zamjenu za ukidanje sankcija. Trump je 2018. godine izašao iz tog dogovora nazvavši ga katastrofalnim. Sada se suočava s neugodnim pitanjem da li je rat koji je uslijedio uopšte doveo SAD u bolju poziciju i hoće li eventualni novi dogovor biti čvršći od onoga kojeg je tako lako poništio.