Bolje razumijevanje uzroka spontanih pobačaja i, u određenim slučajevima, pomoć u njihovom sprečavanju bili su fokus istraživanja tima ljekara na čelu s danskom ginekologinjom, koja je pokazala da jednostavan krvni test može pojasniti zbog čega neke žene ne uspijevaju održati trudnoću.
Nemogućnost održanja trudnoće pogađa svaku 10. ženu u svijetu. Češće se događa u razvijenijim zemljama u kojima se žene na trudnoću odlučuju u kasnijoj životnoj dobi.
Kako funkcionira krvni test?
Dr. Henriette Svarre Nielsen je nedavno s kolegama sa Univerziteta Kopenhagen objavila rad u naučnom časopisu The Lancet kojim je pokušala utvrditi događa li se spontani pobačaj zbog hromosomske anomalije ili zbog nečeg drugog.
Za razliku od dosadašnjih testova, ovaj se može koristiti na samom početku trudnoće, već od 5. sedmice.
Svarre Nielsen je rekla:
U slučaju prekida trudnoće majci možemo napraviti krvni test da bismo otkrili genetske karakteristike fetusa.
Dosad se sličan test u Danskoj nudio ženama isključivo nakon triju uzastopnih pobačaja i ako je trudnoća dosegla 10 sedmica trudnoće ili više.
Danas se u klinici u Hvidovreu krvni test nudi svim ženama koje su imale spontani pobačaj, a potom su se javile na hitni prijem. Dr. Svarre Nielsen kaže da ih je više od 75 % prihvatilo pretragu.
Nakon što se izolira, a potom i sekvencionira iz krvnog testa, DNK embrija ili fetusa analizira se da bi se utvrdilo nosi li hromosomsku anomaliju zbog čega ne može nastaviti život. Odgovor je obično pozitivan u 50 – 60 % slučajeva.
Ljekari potom nastoje ustanoviti je li broj određenih hromosoma problematičniji od drugih i potom mogu odrediti rizik u budućnosti, pojasnila je laboratorijska tehničarka Lene Werge.
Ako je hromosomska abnormalnost izostala, ljekari pribjegavaju pozornom istraživanju.
Hormonska neravnoteža, endokrine bolesti, problemi s koagulacijom ili čak način života mogu objasniti rani prekid trudnoće. Na ljekarima je da utvrde rizike i predlože terapiju.
Stvaranje baze podataka koja će pomoći u rješavanju problema
Pokrenut 2020. godine, projekt pod nazivom COPL, još uvijek je aktuelan i trebao bi omogućiti stvaranje jedinstvene baze podataka koja će sadržavati podatke o različitim patologijama zahvaljujući podacima prikupljenim na velikom broju pacijentica.
Svarre Nielsen je naglasila:
"Dobit ćemo pouzdanu bazu podataka da bismo se posvetili rješavanju problema povezanih sa spontanim pobačajima, reprodukcijom, ali i zdravljem žena općenito. Spontani pobačaji su vrlo česti i događaju se u 25 % svih trudnoća. No, mi već godinama ne obraćamo dovoljno pozornosti na mehanizme koji su ih prouzrokovali, kao ni na to kako oni utječu na mentalno zdravlje parova".
Nespretne reakcije društva na spontani pobačaj
Prije nego što je rodila svoje dvoje djece, Rikke Hemmingsen je imala tri spontana pobačaja. Danas je vrlo angažirana na projektu koji daje nadu da će manje žena morati doživjeti ono što su ona i brojne žene doživjele.
Hemmingsen je istaknula:
"To bi dalo smisao svoj boli i tuzi koja prati svaki gubitak trudnoće. O intimnim se dramama nakon spontanih pobačaja rijetko govori u javnosti, a i kada se o njima govori, reakcije znaju biti nespretne, neprikladne i beskorisne".
Hemmingsen dodaje da ova tabu tema otežava pristup odgovarajućem načinu liječenja:
"Činjenica da svi govore “Ma to je normalno.” ne čini stvari normalnijima ni manje bolnima za osobu koja kroz sve to prolazi. No, očito nas i ne potiče da o gubitku govorimo. O ovome se mora početi otvorenije razgovarati jer vam ljudi neće vjerovati da u ovoj zemlji postoje stručnjaci koji vam mogu pomoći".
Dr. Svarre Nielsen kaže da bi u konačnici rezultati studije mogli pomoći da se godišnje u svijetu spriječi 5 % od 30 miliona spontanih pobačaja.
