Kad spomenemo ime Nenad Marković, malo kojem iskrenom navijaču reprezentacije Bosne i Hercegovine neće zaigrati suza u očima.
U vrijeme kad nam je očajnički trebalo malo radosti, Neno i saigrači su nam je pružili. Ratom izmučenoj državi podarili su neke od historijskih pobjeda prije više od dvije i po decenije.
Nenad Marković: Historijske pobjede u kvalifikacijama
Mečevi nad Hrvatskom u Skenderiji i Litvanijom u gostima u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1999. postali su neizostavni dio historije bosanskohercegovačkog sporta.
Marković (54) u međuvremenu je postao trener. Više nego respektabilan i u evropskim razmjerama.
Prvo trenersko iskustvo imao je u reprezentaciji BiH prije više od 16 godina. Bio je selektor bh. tima, pa smo razgovor i počeli tom temom.
Kako Marković vidi posljednje nastupe naše reprezentacije i općenito stanje u bh. košarci?
"Mislim da je reprezentacija na Evropskom prvenstvu možda i prevazišla svoje mogućnosti. Nažalost, nismo uspjeli izboriti drugi krug. Ostali smo bez kuveta u posljednje dvije utakmice u grupi protiv Francuske i Litvanije.
Posebno se to osjetilo protiv Litvanaca.
Međutim, kad sve poredamo, ne smijemo biti nezadovoljni, pogotovo što smo imali i uspjehe ženske reprezentacije. A dobro se zna koliko smo igrača izgubili. Da ne govorim o problemima u finansiranju Saveza i stalnom trčanju za parama...", kaže Marković.
Aktuelni selektor BiH je dugogodišnji Markovićev saigrač iz reprezentacije Adis Bećiragić.
On je, kako je i sam priznao, neočekivano dobio priliku na klupi "Zmajeva" nakon šokantne ostavke Vedrana Bosnića.
Nije bilo lako naslijediti Bosnića
"Nije bilo lako doći poslije Vedrana. Je li to Adis ili neko drugi, nije bilo bitno. Vedran je napravio jako dobru hemiju. Veoma dobro su igrali.
Opet se stvorio kult reprezentacije. Neću reći da nije postojao, ali negdje se izgubio. Izgurao je Bosnić generaciju mlađih igrača, zadržao neke starije. Djelovalo je to jako dobro.
Adisu u početku nije bilo lako, ali je napravio dobar posao. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo je dobio Francusku, potom su došle dvije pobjede na Eurobasketu. Dobri su to rezultati", kaže popularni Neno.
Iako se i njegovo ime spominjalo kao moguće selektorsko rješenje prošlog ljeta, do toga nije došlo...
"Mene niko konkretno nije zvao. Tu priču sam završio. Bio sam jednom selektor. Rekao bih da je dosta od mene. Dobro znam s čim sam se morao boriti.
Nisam više toliko mlad da ima živce da objašnjavam ljudima, šta je lopta, koliko igrača ima, kakve su nam pripreme potrebne...
Ima BiH jako dobrih trenera. Uostalom, takvog već imamo na klupi. Adis je moj drug, proveli smo toliko dana, utakmica zajedno. Bećiragić je veoma dobro rješenje", ističe Marković.
Kad je u pitanju klupska karijera, Nenad kaže da nema razloga da se žali. Već drugu sezonu vodi francuski Dijon sa kojim, kaže, "prebacuje normu".
Ugovor na dvije godine
"Došao sam na ugovor od dvije godine. Ne bih došao da je ovo neki bezvezni klub i bezvezni program. Dijon je ozbiljan klub. Nema neki vrhunski budžet za top 4, budžetom smo između 7. i 10. mjesta.
Međutim, ima tradiciju, ima potencijal da se bori za prvih pet mjesta. Imali su i neke možda nerealne rezultate ranije. Osvojili su Leaders kup. U korona sezoni bili su drugi na tabeli, igrali finale...
Kad imaš manje para, pažljivije ih trošiš i biraš igrače. Uvijek imaju neki plan. Imaju veoma dobru upravu, sjajnog predsjednika, ozbiljnog poslovnog čovjeka koji odvaja za klub.
I za razliku od nekih drugih država, u Francuskoj iza kluba ne stoji samo jedan čovjek. Uglavom je to grupa privrednika. Prepoznao sam da je ovo dobar projekt. Trebala mi je jedna takva promjena", objašnjava Marković.
Prošla sezona bila je pun pogodak. U veoma jakoj francuskoj ligi Nenadov Dijon stigao je do polufinala play-offa.
"Prošle godine postigli smo odličan rezultat. Novi je bio trener, novi igrači. Ljudi u klubu su mi rekli da je to jedna od najboljih sezona u klupskoj historiji .
Trenutno smo u top 4 u prvenstvu (omjer 11-6, četvrto mjesto, op. a.). Volio bih da tu ostanemo i na kraju prvenstva, mada je ritam ubitačan, a nama smanjen fond igrača zbog povreda. Opet, sve je to sport, niko nije ostao pošteđen", kaže Marković.
Nije lako ni euroligašima
O snazi prvenstva Francuske govori učinak euroligaša na domaćoj sceni. Monaco jeste prvi, ali daleko je to od "šetnje" kroz prvenstvo. ASVEL prolazi još već muke...
"Liga je veoma dobra i veoma teška. Euroligaš ASVEL je tek sedmi, Monaco je izgubio nekoliko utakmica. Igrači se mnogo troše i zbog dugačkih putovanja, jer se najčešće na gostovanja ide autobusom.
Nije nikakvo iznenađenje da odeš kod zadnjeg i izgubiš 20 razlike", kaže Marković.
Francusku ligu izdvaja Nenad i zbog još jednog, nimalo beznačajnog razloga.
"Sve je apsolutno transparentno i sve je sigurno. Budžeti, plaće igrača i trenera, sve je javno i sve se zna. Plus, ne možeš potpisati igrača dok ne pokažeš finansijsku garanciju. Sve je drugačjie nego kod drugih, možda je još u Njemačkoj tako.
S finansijskog aspekta, liga je jedna od najsigurnijih u Evropi. Šta god da se desi, povreda, otkaz... 100 posto si pokriven", ističe Marković.
Sve kad se sabere, ne bi bilo iznenađenje da Nenad ostaje u Dijonu i po isteku ugovora koji traje do kraja ove sezone.
Pregovori sa klubom
"Iskreno, ljudi iz kluba su počeli razgovore s mojim menadžerom oko nastavka saradnje. Žele da ostanem. Međutim, još nismo ušli dublje u pregovore.
Kad si trener razmišljaš drugačije nego kad si igrač. Nekad sam mogao samo pokupiti kofer i otići, ako zovne neki klub, nudi više para, nešto novo... Kad si trener, tražiš neke druge stvari.
Tražiš sredinu u kojoj te cijene, u kojoj imaš podršku i kad ne ide. Svaka sezona je drugačija, nikad ne možeš predvidjeti kako će krenuti. Pored toga, imam porodicu, djecu koja idu u školu.
Ima mjesta u koja su me i zvali i zovu, koja i sa sportske strane nisu loše priče. Međutim, ako moja djeca neće moći ići u dobru školu, to neću prihvatiti. Jednostavno, ne želim biti odvojen od porodice", ističe Marković.
Komentirao je i stanje u svom bivšem klubu, sarajevskoj Bosni. U dresu "Studenata" je počeo karijeru, a nakon velikog inozemnog iskustva, u tom je klubu i zaključio.
Jedno vrijeme bio je i trener Košarkaškog kluba Bosna.
"Pratim Bosnu, u stalnom sam kontaktu sa fizioterapeutom Amerom. Pratim i zbog trenera Đenana Rahimića i Aleksandra Damjanovića. Nedavno su me zvali.
Oni su moji bivši igrači i saigrači, za te ljude me vežu lijepe uspomene. Drago mi je da je Bosna stala na noge. Ali, opet, Sarajevu je potrebna Bosna kao veliki klub. Politika i sve drugo mora se ujediniti oko tog projekta", kaže Marković.
Nismo izdržali, a da ne Nenada ne pitamo vidi li se nekad budućnosti na klupi Bosne?
"Vidim se na tribinama, kao navijač", zaključio je Marković.
