Mjesec nosi iznenađujući geološki zapis o utjecaju sa Zemlje zbog kojeg – hrđa. Proces je povezan s kisikom koji dolazi iz Zemljine atmosfere, pokazuje istraživanje kojim je rukovodio Ziliang Jin s Kineskog univerziteta nauke i tehnologije u Makau, a koje je objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters.
Veći dio vremena i Zemlja i Mjesec izloženi su stalnom bombardovanju nabijenih čestica sa Sunca. Međutim, otprilike pet dana svakog mjeseca Zemlja blokira taj solarni vjetar. Tokom tog perioda Mjesec obasipaju čestice poznate kao „Zemljin vjetar“. Riječ je o strujanju atmosferskih čestica – vodika, kisika, dušika – koje bježe u svemir. Kada se ti ioni ugrade u mjesečevo tlo, mogu izazvati hemijske reakcije.
Godine 2020. indijska misija Chandrayaan-1 otkrila je naslage hematita u blizini mjesečevih polova. Hematit, željezni oksid poznat kao hrđa, uobičajeno zahtijeva vodu i kisik da bi nastao. To je zbunilo naučnike, jer na Mjesecu nema takvih uvjeta. Istraživački tim tada je predložio da bi kisik mogao dolaziti upravo iz Zemljinog vjetra.
Kako bi to provjerili, Jin i njegovi saradnici u laboratoriju su stvorili uslove Zemljinog vjetra ubrzavanjem iona vodika i kisika u minerale bogate željezom, kakvi postoje na Mjesecu. Uočili su da kisik pretvara kristale u hematit, dok ih vodik vraća u željezo. Rezultati potvrđuju da kisik sa Zemlje može oblikovati hematit na Mjesecu.
„To je sjajan eksperiment. Vrlo mudro osmišljen pristup,“ rekao je za Nature Shuai Li s Univerziteta Hawai‘i u Mānoi, koji nije sudjelovao u ovom istraživanju, ali je predvodio otkriće hematita na Mjesecu 2020. godine. Li predlaže da buduće misije donesu uzorke hematita s Mjeseca, kako bi se konačno potvrdilo da kisik potiče iz Zemljinog vjetra.
Mjesec hrđa, a naučnici otkrili neočekivanog krivca
Mjesec nosi iznenađujući geološki zapis o utjecaju sa Zemlje zbog kojeg – hrđa. Proces je povezan s kisikom koji dolazi iz Zemljine atmosfere, pokazuje istraživanje kojim je rukovodio Ziliang Jin s Kineskog univerziteta nauke i tehnologije u Makau, a koje je objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters.
Veći dio vremena i Zemlja i Mjesec izloženi su stalnom bombardovanju nabijenih čestica sa Sunca. Međutim, otprilike pet dana svakog mjeseca Zemlja blokira taj solarni vjetar. Tokom tog perioda Mjesec obasipaju čestice poznate kao „Zemljin vjetar“. Riječ je o strujanju atmosferskih čestica – vodika, kisika, dušika – koje bježe u svemir. Kada se ti ioni ugrade u mjesečevo tlo, mogu izazvati hemijske reakcije.
Godine 2020. indijska misija Chandrayaan-1 otkrila je naslage hematita u blizini mjesečevih polova. Hematit, željezni oksid poznat kao hrđa, uobičajeno zahtijeva vodu i kisik da bi nastao. To je zbunilo naučnike, jer na Mjesecu nema takvih uvjeta. Istraživački tim tada je predložio da bi kisik mogao dolaziti upravo iz Zemljinog vjetra.
Kako bi to provjerili, Jin i njegovi saradnici u laboratoriju su stvorili uslove Zemljinog vjetra ubrzavanjem iona vodika i kisika u minerale bogate željezom, kakvi postoje na Mjesecu. Uočili su da kisik pretvara kristale u hematit, dok ih vodik vraća u željezo. Rezultati potvrđuju da kisik sa Zemlje može oblikovati hematit na Mjesecu.
„To je sjajan eksperiment. Vrlo mudro osmišljen pristup,“ rekao je za Nature Shuai Li s Univerziteta Hawai‘i u Mānoi, koji nije sudjelovao u ovom istraživanju, ali je predvodio otkriće hematita na Mjesecu 2020. godine. Li predlaže da buduće misije donesu uzorke hematita s Mjeseca, kako bi se konačno potvrdilo da kisik potiče iz Zemljinog vjetra.