Astrofizičar Avi Loeb sa Univerziteta Harvard osnovao je Galileo Project, privatno finansiran naučni program koji se bavi potragom za tragovima vanzemaljske tehnologije.
Potraga za životom u svemiru izlazi iz teorije i seli se na teren. Drugi dio feljtona "Kako pokušavamo odgovoriti na pitanje: ‘Jesmo li sami u svemiru?’" otkriva kako naučnici, privatne inicijative i vladine agencije istražuju ono što je donedavno zvučalo kao naučna fantastika: tragove izvanzemaljske tehnologije, okeane ispod ledenih kora udaljenih mjeseca i neobjašnjive objekte na nebu.
Dok državne agencije poput NASA-e i Pentagona sve više otvaraju prostor za analizu neidentificiranih pojava, jedan od najhrabrijih i najkontroverznijih pokušaja dolazi iz akademske zajednice, ali izvan institucionalnog finansiranja. Avi Loeb je osnovao Galileo Project, koji koristi visoko rezolucijsku optiku, spektroskopiju, radare, magnetske detektore i napredne algoritme za obradu podataka u realnom vremenu. Sistemi su već postavljeni na nekoliko lokacija u SAD, a cilj je stvoriti globalnu mrežu za kontinuirano praćenje anomalnih objekata koji ne pripadaju poznatim civilnim, vojnim ili prirodnim klasama.
Jedan od najpoznatijih slučajeva koje Galileo istražuje je međuzvjezdani objekt IM1, koji je 2014. ušao u Zemljinu atmosferu velikom brzinom. Na obali Papue Nove Gvineje pronađene su metalne mikrosfere s visokim koncentracijama berilija, lantana i uranija, što se znatno razlikuje od tipičnih meteorita. Loeb je predložio da takav sastav može upućivati na umjetno porijeklo, ali je ta tvrdnja naišla na kritike zbog interpretacije podataka i metoda uzorkovanja.
Bez obzira na podijeljene reakcije, Galileo Project se drži naučne metodologije: podaci se objavljuju javno, postupci su transparentni, a zaključci izloženi naučnoj recenziji. Fokus nije senzacionalizam, već hipoteza: Ako postoje artefakti izvanzemaljskog porijekla u blizini Zemlje, mogu li se detektovati dostupnom tehnologijom?
Dok se pažnja često usmjerava prema egzoplanetama, najdirektniji pokušaji otkrivanja života odvijaju se unutar Sunčevog sistema, gdje robotske misije istražuju dostupne svjetove. Fokus nije na inteligenciji, već na mikrobnim oblicima života, sadašnjim ili fosiliziranim, koji bi mogli postojati u podzemnim okeanima, drevnim jezerima ili geotermalno aktivnim zonama.
Mars je dugo u centru ovih nastojanja. NASA-in rover Perseverance prikuplja uzorke tla i sedimenta, koji će buduća misija Mars Sample Return pokušati vratiti na Zemlju do kraja decenije.
Ipak, možda najperspektivnija mjesta za život nisu Mars, nego mjeseci Jupitera i Saturna prekriveni ledom. Ispod površine Evrope i Enceladusa nalaze se okeani slane vode u kontaktu s unutrašnjom toplinom. NASA-in Europa Clipper trenutno je na putu prema Jupiteru i očekuje se da će 2030. započeti višegodišnju misiju. Evropska svemirska agencija razvila je misiju JUICE, koja proučava Ganimed, Europu i Kalistu.
U posljednjih deset godina, neidentificirane zračne pojave (UAP), nekada poznate kao NLO-i, prešle su put od teorija zavjere do službenih naučnih i sigurnosnih analiza. Godine 2017., američki vojni piloti snimili su objekte s neuobičajenim kretanjem, što je Pentagon potvrdio.
Američko Ministarstvo odbrane osnovalo je 2022. godine ured AARO (All-domain Anomaly Resolution Office) za sistematsko prikupljanje i analizu neobjašnjenih pojava. Svjedočenje Davida Gruscha pred Kongresom 2023. potaknulo je pozive na veću transparentnost i neovisnu istragu.
NASA je također osnovala savjetodavnu komisiju za proučavanje UAP-ova iz naučne perspektive. Završni izvještaj nije pronašao dokaze o vanzemaljskom porijeklu, ali je naglasio nedostatak kvalitetnih podataka i preporučio otvoreno i naučno prikupljanje informacija.
Važno je naglasiti da naučna zajednica ne pretpostavlja vanzemaljsko porijeklo UAP-ova, već ih analizira kao neidentifikovane fenomene, uključujući atmosferske efekte, greške senzora, ljudske greške ili eksperimentalne letjelice. Ono što se promijenilo jeste okvir analize: sada su u pitanju standardizovane procedure, savremeni instrumenti, multidisciplinarni timovi i objava rezultata u naučnim izvještajima.
Time UAP-ovi prvi put u historiji dobijaju ozbiljan naučni kontekst, bez senzacionalizma.