Kada se parovi sukobljavaju u braku, majčinstvo obično pati više od očinstva, naročito u dinamici gdje je žena anksioznije privržena, a njen suprug emocionalno distanciran. Nivo strpljenja žene i njena sposobnost da djeci iskaže ljubav i interes mogu dramatično opasti zbog bračnih nesuglasica, i to u većoj mjeri nego kod njenog supruga. Evo nekoliko razloga zašto dolazi do toga.
Žene su pod većim pritiskom
Žene generalno i dalje snose veći teret brige o djeci. Iako muškarci sve više učestvuju, žene su te koje obično provode više neprospavanih noći i generalno više brinu o potrebama djece, često mnogo više nego što njihovi muževi shvataju. Osim toga, žene imaju veće stope anksioznosti i depresije.
Velik dio njihovog identiteta zasniva se na tome da budu dobre majke, budući da kultura i dalje postavlja veće zahtjeve pred žene kao roditelje nego pred muškarce. Kada se svemu tome doda disfunkcionalan brak, situacija često eskalira.
Kada se žena u braku osjeća napušteno
Majka kojoj nedostaje podrška teško se može povezati s djetetom, što se najčešće događa kada se osjeća depresivno, pod stresom ili izolirano. Ako se žena u partnerskom odnosu osjeća napušteno i usamljeno, postoji rizik da će istu dinamiku preslikati na odnos sa svojim djetetom.
Budući da se ne osjeća voljeno i podržano, teško joj je da pruži ljubav i podršku djeci, pogotovo ako je već pod velikim stresom zbog roditeljstva i sklona anksioznosti ili depresiji.
Muškarci su, s druge strane, često vještiji u razdvajanju problema i mogu, naprimjer, imati produktivan radni dan nakon jutarnje svađe, dok se žene s time teže nose. To se vjerovatno događa zato što više muškaraca ima izbjegavajući stil privrženosti, a više žena zaokupljeni.
Muškarac treba da voli ženu koliko ona voli djecu
Prema mišljenju kliničke psihologinje, bračni sukob dramatičnije utječe na majčinstvo nego na očinstvo. Ona iznosi stav da muškarci moraju voljeti svoje žene jednako kao što njihove žene vole djecu kako bi brak bio sretan, a porodica skladna.
Žene koje odgajaju malu djecu često su po prirodi anksioznije i treba im dodatna ljubav i podrška kako bi se osjećale samopouzdano. Generalno, žene imaju manje samopouzdanja od muškaraca, vjerovatno zbog viših stopa anksioznosti, ali i zato što je njihov identitet snažnije vezan za roditeljstvo, naročito ako su primarni staratelji.
Kako ponašanje muža utječe na ženu
Muškarcima koji su zabrinuti jer njihove supruge nisu dovoljno strpljive ili nježne prema djeci, psihologinja savjetuje da preispitaju vlastito ponašanje. Naravno, ako je riječ o zlostavljanju ili zanemarivanju, sigurnost djece uvijek mora biti na prvom mjestu. Ali šta ako par nije sretan, a žena se neprestano žali da želi više podrške i razdražljiva je prema djeci?
Ako se supruga ne osjeća voljenom, vrlo joj je teško da slobodno daje ljubav. Tada se osjeća potpuno sama, što izaziva paniku povezanu s privrženošću. Teško je biti strpljiv, topao i smiren kada ste u stanju panike. Terapijski rad s parovima često pokazuje da žene postaju mnogo toplije majke kada njihovi muževi nauče da budu strpljiviji i nježniji prema njima.
Promjena je moguća, ali ko pravi prvi korak?
Žene koje u vezi neprestano traže bliskost od partnera koji se povlači nemaju kapaciteta da budu potpuno prisutne za svoju djecu. Ako je suprug emocionalno hladan i distanciran, on time nesvjesno podstiče ženinu anksioznost do krajnjih granica. Njegova hladnoća nju pretvara u njenu najgoru verziju, baš kao što njena emocionalna nestabilnost njega čini još hladnijim.
Psihologinja smatra da promjena može biti transformativna kada muž shvati da svojim povlačenjem pogoršava situaciju i da bijes njegove žene vjerovatno proizlazi iz osjećaja usamljenosti.
Iako će se neki muškarci buniti, ona preporučuje da upravo muškarac u takvoj dinamici prvi počne raditi na sebi, prije nego što supruga počne ljepše da se ponaša. Period ranog majčinstva vrijeme je kada ženama treba više podrške nego što je primaju, jer se osjećaju vrlo ranjivo na biološkom i evolucijskom nivou.
Terapija, razvod i novi početak
U ovakvoj situaciji idealna bi bila partnerska terapija, uz individualnu terapiju za oba partnera. Ipak, ako nešto treba da bude prioritet, to je savjetovanje za parove. Promjena u bračnom odnosu često će više koristiti dobrobiti i roditeljstvu supruge nego bilo šta što ona može sama da uradi.
U nekim slučajevima, kada je sukob stalan i terapija ne uspije, žene postanu smirenije majke nakon razvoda. Tada se zapravo osjećaju manje usamljeno nego dok su bile u braku. Također, žene koje se ponovo udaju za muškarce koji im pružaju podršku često postaju strpljivije majke.
Ipak, prije razmišljanja o razvodu, autorica savjetuje da se ulože svi napori u rješavanje problema u postojećem braku, radi djece i samih partnera.