Uragani su zastrašujući, ali ujedno i fascinantan prirodni fenomen koji rijetko prelizi blizu ekvatora, a razlog za to je prilično neobičan.
Iako su snažne oluje važne za proučavanje vremenskih obrazaca, i meteorolozi se trude predvidjeti ih kako bi pomogli u zaštiti ljudi, zanimljivo je primijetiti da u nekim dijelovima svijeta one gotovo nikada ne stvaraju ozbiljan problem.
Za početak, bitno je razjasniti nekoliko pojmova: iako se imena poput ciklona, tajfuna i uragana koriste za različite oluje, oni zapravo predstavljaju isti tip tropske oluje. Nazivi se razlikuju ovisno o tome gdje se oluja pojavljuje – uragani u Sjevernom Atlantiku i sjeveroistočnom Pacifiku, tajfuni u zapadnom Pacifiku, a cikloni u Indijskom okeanu.
Zašto se ove oluje ne javljaju blizu ekvatora?
Tropske oluje funkcioniraju poput divovskih vrtložnih turbina koje se napajaju toplim, vlažnim zrakom iznad toplih okeana. Zrak iznad površine mora zagrijava se i diže, hladeći se i stvarajući oblake i grmljavinske oluje. Ovaj proces stvara džep niskog pritiska ispod oblaka, što uzrokuje usisavanje zraka iz okoline. Vjetrovi zatim pridonose okretanju oluje, dok oblaci ispuštaju kišu i otpuštaju toplinu prema površini.
Međutim, ključna stvar je da je smjer vjetra uzrokovan Coriolisovom silom – inercijskom silom uzrokovanom Zemljinom rotacijom. Ova sila uzrokuje da se oluje u sjevernoj hemisferi okreću suprotno od kazaljke na satu, dok se u južnoj hemisferi okreću u smjeru kazaljke na satu. Coriolisova sila postaje jača kako se udaljavamo od ekvatora, ali na samom ekvatoru ta sila ne postoji.
Zbog toga se tropske oluje ne stvaraju u blizini ekvatora – nedostatak Coriolisove sile onemogućuje njihovo formiranje.
Šta se događa s olujama koje prelaze ekvator? U teoriji, moglo bi se dogoditi da snažna oluja prijeđe preko ekvatora i nastavi se vrtjeti u istom smjeru. Međutim, profesor Gary Barnes, meteorolog sa Univerziteta u Hawaiiju, objašnjava da iako je to teoretski moguće, nikada nije zabilježen takav slučaj u stvarnom svijetu.
