Duboko ispod površine planete odvijaju se dramatične promjene. Zemlja se razdvaja, a scenario koji je nekada pripadao naučnoj fantastici danas se odvija u stvarnom svijetu. Istočna Afrika se polako cijepa duž ogromne pukotine, a naučnici upozoravaju da se taj proces odvija brže nego što se ranije pretpostavljalo.
Kako se Afrika mijenja iznutra
Od Mozambika na jugu do Crvenog mora na sjeveru prostire se Istočnoafrički rasjed, velika mreža pukotina koja označava granicu između Afričke i Somalijske tektonske ploče. Prema naučnim procjenama, ove dvije goleme ploče Zemljine kore udaljavaju se brzinom od oko 0,76 centimetara godišnje. Uobičajeno je da se razdvajanje kontinenata odvija tokom desetina miliona godina, ali zemljotresi i vulkanska aktivnost mogu taj proces značajno ubrzati.
Primjer koji je iznenadio naučnike
Jedan od najupečatljivijih primjera zabilježen je 2005. godine u oblasti Afar u Etiopiji. Tokom svega nekoliko sedmica tlo se rascijepilo nakon niza snažnih geoloških događaja. Više od 400 zemljotresa pogodilo je regiju i stvorilo pukotinu dugu gotovo 60 kilometara i duboku do 10 metara. Naučnici su ostali zatečeni jer se proces za koji se smatralo da traje stoljećima odigrao u svega nekoliko dana, što je navelo geologe da preispitaju dugogodišnje vremenske okvire.
Šta slijedi kako se rasjed širi
Kako se Istočnoafrički rasjed bude i dalje širio, Afrički rog, područje koje obuhvata Somaliju, Džibuti, Keniju i dijelove Etiopije – postepeno će se odvajati od ostatka kontinenta. Vremenom bi morska voda iz Crvenog mora i Indijskog okeana mogla ispuniti novonastali prostor i formirati novi okean. Time bi se u potpunosti promijenila postojeća obala, a buduća obalna linija mogla bi se protezati od oblasti Afar sve do Tanzanije.
Nove obale i novi izazovi
Ovakve promjene donijele bi nove mogućnosti, poput razvoja infrastrukture, ali i ozbiljne rizike. Porast nivoa mora, učestaliji zemljotresi i vulkanske erupcije postali bi trajni izazovi za države koje se već danas suočavaju s brzim rastom stanovništva. Upozorava se i na ekološke posljedice – kopneni ekosistemi ustupili bi mjesto morskim, a brojne biljne i životinjske vrste morale bi se prilagoditi ili bi u potpunosti nestale. Time bi bili poremećeni cijeli lanci ishrane, jer bi se na nekadašnjem kopnu postepeno formirala nova morska staništa.
Planeta koja se neprestano mijenja
Istočnoafrički rasjed nije samo geološki fenomen, već i snažan podsjetnik na to koliko je Zemlja živa, dinamična i nepredvidiva. Promjene koje se u njenoj unutrašnjosti odvijaju tokom miliona godina ponekad se mogu ubrzati u periodu koji čovjek može posmatrati i dokumentovati.