Dok se prašina još nije slegla nakon atentata na vrhovnog vođu Alija Khameneija, Izraelom vlada nezapamćen talas militarizma koji maskira duboke političke kalkulacije.
Uprkos direktnim iranskim udarima na Tel Aviv i civilnim žrtvama, Benjamin Netanyahu i Donald Trump nameću viziju svijeta u kojoj rakete mijenjaju diplomatiju, a krvava eskalacija služi kao paravan za njihove unutrašnje političke bitke i sudske procese.
„Žao mi je samo što ovo nismo uradili ranije“
Atmosfera na ulicama izraelskih gradova najbolje se oslikava u izjavama građana koji čiste ruševine svojih domova.
Dok rakete padaju na stambene zgrade, mnogi Izraelci, poput IT stručnjaka Toma Yaakova iz Tel Aviva, ističu da je cijena koju plaćaju vrijedna cilja. „Tiranin je pao, a moja zgrada je pogođena – to je priča koju ću pričati djeci“, poručuju građani, ignorišući upozorenja da smjena režima iz vazduha rijetko donosi stabilnost.
Vojna sila ispred diplomatije
Analitičari upozoravaju da su Donald Trump i Benjamin Netanyahu stvorili viziju svijeta u kojoj ciljana ubistva i vojna nadmoć u potpunosti zamjenjuju pregovore i mirovne sporazume.
Iako historija pokazuje da likvidacije vođa Hamasa ili Hezbollaha nisu uništile te organizacije, Izrael se trenutno oslanja isključivo na „američku moć i izraelsku lukavost“. Mirovni sporazumi s Egiptom i Jordanom, koji su decenijama stub stabilnosti, danas se u političkim krugovima jedva spominju.
Netanyahuova kocka s vlastitim opstankom
Za Netanyahua ovaj rat nije samo strateški, već i duboko politički. Ubistvo Khameneija koristi mu kao ključni adut u kampanji pred oktobarske izbore, pokušavajući da spere odgovornost za propuste od 7. oktobra 2023. godine.
Istovremeno, u Washingtonu se sve glasnije čuju zahtjevi da Trump zatraži aboliciju za Netanyahua u procesima za korupciju, ukoliko se rat završi onim što bi Izrael i SAD mogli proglasiti „totalnom pobjedom“.