‘Jay Kelly’ je novi film Noaha Baumbacha, koji je nakon uspješne premijere u Veneciji sada dostupan i na Netflixu. Kritičari ga opisuju kao kombinaciju elegantne, staromodne drame o krizi identiteta i blage satire o slavi koja ponekad djeluje previše popustljivo.
Sve na papiru izgleda savršeno: George Clooney glumi ostarjelu holivudsku zvijezdu koja shvata da mu je život prazan; Adam Sandler igra njegovog odanog menadžera koji je cijeli život podredio tuđoj karijeri. U priči su i kćeri, menadžeri, publicisti i evropske festivalske nagrade.
Radnja počinje na filmskom setu. Jay Kelly je zvijezda koja decenijama puni kina, naviknut da se sve vrti oko njega. U trenutku kada bi trebao usporiti i provesti vrijeme s kćerima, sve kreće nizbrdo: umire mu mentor, susreće starog kolegu koji otvara stare rane, a porodični odnosi otkrivaju koliko je bio odsutan otac.
Umjesto novog filma, Jay bježi u Evropu, navodno zbog mlađe kćeri, zapravo u potragu za samim sobom. Prate ga menadžer Ron (Sandler), publicistica (Laura Dern), vizažistica (Emily Mortimer)... i polako se otkriva ko je čovjek, a ko samo brend.
The Hollywood Reporter tvrdi da je Baumbach ovdje emocionalno najmekši.
Po njima, i Clooneyjev Jay i Ron napravljeni su kao konstrukcije za "gorko-slatki buddy film", koji često klizi u previše sentimentalno.
Kritičari također navode da je teško suosjećati s Jayem: Clooneyjev glamur djeluje kao oklop koji filmu oduzima oštrinu.
S druge strane, Ronova priča, čovjeka koji shvata da je žrtvovao svoj život zbog tuđeg rasporeda, daje filmu emociju i stvarnu težinu. Sandler je taj koji filmu daje srce.
Variety ide još direktnije:
Za njih Clooney u Jay Kellyju igra zapravo verziju sebe, istu karijeru, istu harizmu, isti stil.
Film nazivaju „zabavnom, ali previše mekom hollywoodskom dramom iznutra“. Navode da Baumbach, koji je u Marriage Storyju nemilosrdno secirao odnose, ovdje ne želi ogoliti zvijezdu.
Ključni trenuci u kojima bi Jay trebao izgledati egoistično, snimljeni su tako da ga opravdavaju, film želi prikazati mračnu stranu slave, ali se stalno povlači kako ne bi previše zagrebao po Clooneyjevom imidžu.
BBC je znatno topliji:
Za njih je Jay Kelly možda „remek-djelo krize srednjih godina“.
Clooneyjev nastup vide kao njegov najranjiviji u posljednjih 10–15 godina: glumac dopušta da njegov lik djeluje ispuhano, prazno i izgubljeno. Film prikazuju kao priču o čovjeku koji tek sada shvata šta je sve propustio zbog karijere.
Sandler je posebno pohvaljen kao menadžer Ron, dokaz da je odličan i u ozbiljnim ulogama.
NYT nudi ambivalentnu kritiku:
Film navodno najviše može cijeniti sam Clooney i njegova generacija glumaca, nostalgija za vremenom kada je jedno ime moglo „otvoriti film“, pomiješana sa sviješću da takva era nestaje.
Film ponekad djeluje tonally neujednačeno, posebno u evropskom dijelu, ali to čitaju kao namjeru, Jay živi kao da je neprestano u filmu.
Ponovo, Sandlerov lik djeluje punokrvnije od glavnog junaka.
Svi se slažu da je Jay Kelly lijep, pametan, dobro odigran film o slavi, taštini i zakašnjelim pokušajima da se isprave greške, ali nema snagu Baumbachovih najboljih radova.
Kamera, lokacije i dijalozi su sjajni, Clooney i Sandler odlični, ali film ostaje „previše mekan“ da bi potpuno oduševio.
Za publiku na Netflixu: odličan za opušteno, ali kvalitetno gledanje, samo ne očekujte remek-djelo.