Najnovija Netflixova romantična komedija „Poruke za Isabelle“ stigla je na platformu uz obećanje da će nasmijati i rasplakati gledaoce. Međutim, iako su mnogi pohvalili emocije i hemiju glavnih glumaca, dio publike smatra da je centralna ljubavna priča više uznemirujuća nego romantična.
Film scenaristice i rediteljice Leah McKendrick prati Jill (Zoey Deutch), mladu slastičarku koja se teško nosi sa smrću svoje mlađe sestre Isabelle (Ciara Bravo), oboljele od cistične fibroze.
Kako bi ublažila bol zbog gubitka, Jill nastavlja ostavljati duge govorne poruke na sestrin stari broj telefona, pričajući joj o svakodnevnim problemima, poslu i neuspjelim ljubavnim pokušajima.
Ono što ne zna jeste da je broj u međuvremenu dodijeljen Wesu (Nick Robinson), agentu za nekretnine iz Austina. Slušajući njene iskrene poruke, Wes se postepeno zaljubljuje u djevojku koju nikada nije upoznao.
Priča dobija neočekivan obrat kada Wes pronađe Jill na društvenim mrežama, kupi avionsku kartu za San Francisco i organizuje „slučajan“ susret kako bi joj se približio.
Upravo taj dio radnje izazvao je najviše rasprava među gledaocima i kritičarima.
Kako navodi The Guardian, granica između romantične geste i uznemirujućeg uhođenja u filmu je vrlo tanka. Mnogi smatraju da korištenje privatnih glasovnih poruka nepoznate osobe kao osnove za ljubavni odnos djeluje više kao zaplet psihološkog trilera nego romantične komedije.
Film je svjestan te kontroverze pa Wesovi prijatelji u nekoliko scena njegovo ponašanje otvoreno nazivaju jezivim. Ipak, od publike se očekuje da navija za vezu koja je od početka izgrađena na prikrivanju istine.
Najveći adut filma, prema većini recenzija, jesu Zoey Deutch i Nick Robinson.
Deutch uvjerljivo donosi kombinaciju ranjivosti, tuge i haotične energije, dok Robinson uspijeva svom liku dati određenu dozu šarma uprkos problematičnim postupcima.
Posebne pohvale dobio je i Nick Offerman, koji tumači ekscentričnog i zahtjevnog šefa s lažnim francuskim naglaskom.
„Poruke za Isabelle“ pokušava spojiti dvije potpuno različite priče, proces tugovanja zbog gubitka voljene osobe i klasičnu romantičnu komediju. Upravo zbog toga film često balansira između emotivne drame i lagane romantike, što ne djeluje uvijek uvjerljivo.
Iako ga krase lijepi kadrovi San Francisca, kvalitetan soundtrack i snažne glumačke izvedbe, mnogi smatraju da gotovo dvosatno trajanje dodatno naglašava slabosti jednostavne premise.
Hoće li vam se film svidjeti zavisi prije svega od toga koliko ste spremni prihvatiti njegovu neobičnu polaznu ideju. Za jedne je riječ o dirljivoj ljubavnoj priči, dok je za druge primjer romanse koja prelazi granicu prihvatljivog.