Za ljubitelje "true-crime" žanra, Netflix je nezaobilazna destinacija. Ovaj žanr se konzistentno isplaćuje strimeru, pa je tako 48,1% korisnika u SAD-u i nevjerovatnih 60,7% u Kanadi gledalo ovakve naslove samo tokom 2024. godine. Uglavnom, Netflix te gledaoce nagrađuje kvalitetnim produkcijama koje su, osvježavajuće, fokusirane na žrtve, poput serije Gone Girls: The Long Island Serial Killer, piše Collider.
Serija Monster: The Ed Gein Story nije ništa od toga. Ona je, blago rečeno, loša i stoji kao jedna od najgorih kriminalističkih serija u posljednjih deset godina. Uspjela je nadmašiti ili bolje rečeno, "podmašiti" čak i prethodnu sezonu o braći Menendez, osvojivši poražavajućih 21% na sajtu Rotten Tomatoes. Ipak, nekako je uspjela sakupiti 415 miliona sati gledanja između jula i decembra 2025. godine, što je čini najgledanijim "true-crime" sadržajem na platformi, daleko ispred serije o Seanu Combsu (Diddyju). Ovako visoka gledanost, s obzirom na razloge zbog kojih je serija naišla na osudu kritike, krajnje je zabrinjavajuća.
Čovjek bi očekivao da je serija s tako niskim ocjenama puna loše glume i jeftine produkcije. Međutim, to nije slučaj. Glumačka ekipa je sjajna, a dizajn produkcije vrhunski. Problem je u samoj priči, serija svoje kritike zaslužuje zbog načina na koji manipuliše istinom.
Najveći problem je sam Ed Gein (Charlie Hunnam). Serija ovog nemilosrdnog ubicu, koji ljude nije ni smatrao ljudskim bićima, prikazuje kao tihog momka iz malog grada koji "nije znao za bolje", praktično kao žrtvu sopstvenih okolnosti. Gledaoci se bukvalno prisiljavaju na empatiju prema Geinu, sugerišući da je postao ubica isključivo zbog mentalne bolesti, zlostavljanja od strane fanatične majke Auguste (Laurie Metcalf) i djevojke Adeline Watkins (Suzanna Son) koja je, navodno, bila opsjednuta smrću baš kao i on.
Da bi učvrstili ovaj narativ, kreatori su se grubo poigrali s historijskim činjenicama. Najstrašniji primjer je prikaz Adeline Watkins. Ona je stvarna osoba koja je Geina poznavala samo površno i kratko. Adeline je demantovala bilo kakvu romansu s ubicom, a ne postoji apsolutno nikakav zapis da je dijelila njegove bolesne opsesije ili uopšte znala za njegove zločine.
Također, scena u kojoj Gein pomaže FBI-u da uhvati Teda Bundyja je potpuna izmišljotina. To je ubačeno samo kako bi se Geinu ponudio nekakav put iskupljenja za zločine za koje nas serija pokušava ubijediti da on zapravo nije ni kriv.
Svaki pokušaj Ryana Murphyja da kritikuje ljudsku fascinaciju serijskim ubicama neslavno propada, sakriven iza senzacionalističkih slika i nepotrebne brutalnosti. Serija zapravo parazitira na toj istoj fascinaciji – našoj urođenoj potrebi da razumijemo zlo jer ne možemo prihvatiti da neko čini zlo samo radi zla.
Tu uspjeh ove serije postaje opasan. Istina više nije važna ako stoji na putu stvaranju Geina kao "zanimljivog i harizmatičnog" lika. Žrtve jednostavno nisu tako privlačne za ekran, pa se o njima u ovoj seriji gotovo ništa i ne govori. Bilo bi jedno da je ovo gledala šačica ljudi, ali ove laži i opravdanja za monstruma sada su u mislima miliona gledalaca. U svijetu gdje je istraživanje istine postala zaboravljena vještina, nagrađivanje ovakvog sadržaja je poražavajuća dijagnoza našeg društva.