Istraživački tim Univerziteta Floride razvio je precizniji način brojanja divljih životinja pomoću dronova – inovacija koja je potvrdila postojanje najvećeg poznatog gnijezda ugrožene vrste kornjače na svijetu.
Kombinujući snimke iz zraka sa statističkim modelima, naučnici su dokumentovali više od 41.000 južnoameričkih riječnih kornjača okupljenih duž rijeke Guaporé u Amazoniji. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Journal of Applied Ecology i predstavljaju novi alat za zaštitu ugroženih životinjskih vrsta.
„Opisujemo nov način efikasnijeg praćenja brojnosti životinja“, rekao je glavni autor studije Ismael Brack, postdoktorski istraživač na Institutu za hranu i poljoprivredne nauke Univerziteta Floride. „Iako smo metodu koristili za brojanje kornjača, ona se može primijeniti i na druge vrste.“
Istraživanje je započelo saradnjom s naučnicima iz organizacije Wildlife Conservation Society (WCS) iz Brazila, Kolumbije i Bolivije. Jedna od vrsta koju WCS prati jeste jako društvena riječna kornjača, ugrožena zbog krivolova i prodaje njenog mesa i jaja. Ženke se svake godine okupljaju u julu i augustu kako bi polagale jaja na riječnim sprudovima između Brazila i Bolivije.
Brack se upoznao sa WCS timom na jednoj konferenciji, gdje su mu pokazali kako koriste dronove za brojanje. Snimci se pretvaraju u ortomozaike – vrlo detaljne fotografije nastale spajanjem stotina preklapajućih snimaka iz zraka.
Međutim, ortomozaici ne bilježe kretanje životinja, što dovodi do grešaka kao što su dvostruko brojanje ili propuštanje nekih jedinki. Zato su timovi UF i WCS razvili statističke modele koji uzimaju u obzir ove greške.
Tokom istraživanja, 1.187 kornjača je označeno bijelom bojom po oklopu. Dron je tokom 12 dana prelijetao područje četiri puta dnevno, praveći oko 1.500 fotografija po letu. Naučnici su analizirali da li su kornjače bile označene, da li su se kretale ili polagale jaja.
Rezultati su pokazali koliko tradicionalne metode mogu biti nepouzdane: od oko 16.000 kornjača koje su izbrojali posmatrači sa tla, do čak 79.000 na osnovu ortomozaika bez korekcija. Kombinovanjem metoda, naučnici su došli do realne procjene od oko 41.000 jedinki, prenosi Science Daily.
„Te velike razlike predstavljaju problem za zaštitu“, rekao je Brack. „Ako ne znamo tačno koliko ih ima, ne možemo znati ni da li populacija opada ili se oporavlja.“
Tim planira nastaviti s nadgledanjem pomoću dronova, ne samo na rijeci Guaporé, već i na drugim mjestima gdje se ove kornjače okupljaju – uključujući Kolumbiju, a moguće i Peru i Venecuelu.
„Kombinovanjem podataka s više lokacija, možemo pratiti trendove populacije, a WCS će znati gdje usmjeriti napore za očuvanje“, zaključio je Brack.