Volimo vjerovati da su naši osjećaji i emocije pod našom kontrolom. No, jesu li zaista? Naučnici odavno znaju da hemijski prenosnici zvani neurotransmiteri imaju ogroman utjecaj na mozak. Ali kako nauka napreduje, sve je jasnije da i hormoni mogu „zavrti” naš um na iznenađujuće načine, piše BBC.
Sada stručnjaci pokušavaju iskoristiti to znanje za razvoj novih tretmana protiv depresije, anksioznosti i sličnih stanja.
Nevidljiva kontrola hormona
Hormoni su hemijski glasnici koje luče žlijezde, organi i tkiva. Putuju krvotokom i vezuju se za receptore u određenim dijelovima tijela, dajući mu signal da „uradi nešto”. Naprimjer, hormon inzulin govori jetri i mišićima da preuzmu višak glukoze iz krvi i pohrane je kao glikogen.
Do sada su naučnici identifikovali više od 50 hormona u ljudskom tijelu. Zajedno, oni upravljaju stotinama procesa, od rasta i razvoja, seksualne funkcije i reprodukcije, do sna i mentalnog blagostanja.
„Hormoni snažno utječu na naše raspoloženje i emocije,” kaže Nafissa Ismail, profesorica psihologije na Univerzitetu u Ottawi. „To rade kroz interakciju s neurotransmiterima, ali i kroz utjecaj na procese poput odumiranja ćelija i stvaranja novih neurona.”
Kada hormoni preuzmu emocije
Poremećaji mentalnog zdravlja, poput depresije, anksioznosti i PTSP-a, češći su u periodima velikih hormonskih promjena. Posebno kod žena.
Tokom djetinjstva, stopa depresije je jednaka kod dječaka i djevojčica. No, s dolaskom puberteta, djevojčice imaju dvostruko veću vjerovatnoću da će oboljeti od depresije i to je razlika koja traje cijeli život.
Uzrok? Seksualni hormoni, prije svega estrogen i progesteron. U danima prije menstruacije, njihovi nivoi naglo padaju, što kod mnogih žena izaziva razdražljivost, umor, tugu i anksioznost. U težim slučajevima javljaju se i ozbiljna stanja poput premenstrualnog disforičnog poremećaja (PMDD), koji može izazvati ekstremne promjene raspoloženja, depresiju, pa čak i suicidalne misli.
„Za mnoge žene, PMDD je hronično stanje koje svaki mjesec ozbiljno narušava kvalitet života,“ objašnjava Liisa Hantsoo, profesorica psihijatrije sa Johns Hopkins Univerziteta.
Suprotno tome, neposredno prije ovulacije, visoki nivoi estrogena mogu izazvati osjećaj euforije i sreće. A spoj nazvan alopregnanolon, nastao razgradnjom progesterona, poznat je po svom smirujućem efektu.
Hormonski tobogan kroz život
Nakon porođaja, žene doživljavaju nagli pad estrogena i progesterona, što može dovesti do postporođajne depresije koja pogađa do 13% novopečenih majki. Tokom perimenopauze i menopauze, drastične oscilacije hormona mogu izazvati nervozu, nesanicu i „moždanu maglu”.
„Nije stvar u tačnom nivou hormona, već u samim prelazima, kada vrijednosti naglo skaču ili padaju,” objašnjava Liisa Galea, profesorica psihijatrije na Univerzitetu u Torontu. „Neke osobe su jednostavno osjetljivije na te promjene.”
Muškarci također nisu izuzeti. Kako stare, nivo testosterona im opada, što kod pojedinih izaziva promjene raspoloženja, manjak energije i tjeskobu.
Kako hormoni mijenjaju mozak
Jedan od načina na koji hormoni utječu na raspoloženje jeste kroz povećanje nivoa serotonina i dopamina, hemikalija povezanih sa srećom i motivacijom. Estrogen, na primjer, može povećati broj receptora za ove neurotransmitere i zaštititi neurone od oštećenja.
Estrogen također potiče rast novih neurona u hipokampusu, dijelu mozga koji upravlja pamćenjem i emocijama. Zato žene u menopauzi, kada nivo estrogena opadne, često imaju problema s koncentracijom i pamćenjem.
Kada stres sistem „pukne”
Hronični stres aktivira osovinu hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda (HPA), koja kontroliše lučenje kortizola, poznatog kao „hormon stresa“. Kratkoročno, kortizol pomaže tijelu da reaguje na opasnost. No, ako stres traje dugo, mozak se preplavi kortizolom, što dovodi do upala i smrti neurona u hipokampusu.
Rezultat: slabije pamćenje, razdražljivost i problemi s donošenjem odluka. Kortizol može oštetiti i amigdalu (centar emocija) te prefrontalni korteks, što objašnjava zašto dugotrajni stres vodi ka depresiji i anksioznosti.
Nasuprot njemu, oksitocin, poznat kao „hormon ljubavi”, smanjuje stres, potiče osjećaj sigurnosti i bliskosti te jača veze među ljudima. Studije pokazuju da udisanje oksitocina putem spreja povećava povjerenje, empatiju i spremnost na saradnju.
Hormoni štitne žlijezde i raspoloženje
Neuravnoteženi hormoni štitne žlijezde (T3 i T4) često uzrokuju depresiju ili anksioznost. Kada su nivoi previsoki, javljaju se nervoza i napetost; kada su preniski tuga i umor. Srećom, korekcija hormona obično vraća i stabilno raspoloženje.
„Kada pacijent dođe kod ljekara s promjenama raspoloženja, prvo što se provjerava jeste hormonski profil,“ kaže Ismail. „Vrlo često, stabilizacija hormona znači i stabilizaciju emocija.“
Hormoni kao lijek?
Naučnici sada pokušavaju iskoristiti to znanje u medicini. Lijek Brexanolone, koji oponaša hormon alopregnanolon, pokazao se izuzetno učinkovitim u liječenju postporođajne depresije.
Istraživanja također pokazuju da terapija estrogenom (poput hormonske nadomjesne terapije – HRT) može pomoći nekim ženama u menopauzi, dok testosteronski suplementi mogu pojačati djelovanje antidepresiva kod muškaraca.
No, hormonalne terapije ne djeluju jednako kod svih. Neke žene reagiraju pozitivno, dok drugima simptomi postanu gori. Ključ je, kažu naučnici, u razumijevanju zašto su neki mozgovi osjetljiviji na hormonalne promjene.
„Znamo da hormoni snažno utiču na mentalno zdravlje, ali još ne znamo tačno kako,“ zaključuje Ismail.
„Tek kada to shvatimo, moći ćemo razviti precizne tretmane koji pomažu svima, a ne samo nekima.“