Astronomi su otkrili iznimno blijedu galaksiju koja je gotovo nevidljiva, a ovo otkriće moglo bi pomoći u boljem razumijevanju tamne materije, jedne od najzagonetnijih komponenti svemira.
Istraživači su pomoću svemirskog teleskopa Hubble identifikovali objekt nazvan Candidate Dark Galaxy-2 (CDG-2). Procjenjuje se da se on sastoji od najmanje 99,9% tamne materije. Ako dodatna posmatranja potvrde ovaj nalaz, CDG-2 bi mogla postati jedna od galaksija s najvećim udjelom tamne materije ikada otkrivenih.
Tamna materija čini oko pet puta više mase u svemiru od obične materije (zvijezda i planeta), ali je nevidljiva i nikada nije direktno opažena. Naučnici njeno postojanje zaključuju na osnovu gravitacijskih učinaka na vidljivu materiju.
CDG-2 je udaljena oko 300 miliona svjetlosnih godina od Zemlje. Toliko je siromašna zvijezdama da pripada ekstremnoj grupi objekata koje astronomi nazivaju "tamnim galaksijama".
"Tamna galaksija je ekstreman slučaj u kojem praktično nema nikakve slabe svjetlosti ili strukture kakvu očekujemo od tipične galaksije", izjavio je Dayi Li sa Univerziteta u Torontu, glavni autor studije.
Umjesto da traže gas vodik, što je uobičajen pristup, naučnici su se fokusirali na kuglaste skupove, guste nakupine veoma starih zvijezda. Ovi skupovi ostaju svijetli čak i kada je galaksija oko njih nevidljiva.
U slučaju CDG-2, uočena su četiri kuglasta skupa unutar jata galaksija Perzej. Budući da CDG-2 ima tek 0,005% sjaja Mliječnog puta, naučnici zaključuju da masu potrebnu za držanje ovih skupova na okupu osigurava isključivo tamna materija.
Vjeruje se da su veće okolne galaksije rano u historiji "ukrale" ovoj galaksiji vodik potreban za stvaranje novih zvijezda, ostavljajući iza sebe gotovo samo halo tamne materije.
Galaksije poput ove omogućavaju naučnicima gotovo "čist" uvid u ponašanje tamne materije. U velikim galaksijama s mnogo zvijezda teško je razlučiti utjecaj obične materije od tamne, dok kod CDG-2 tih smetnji gotovo da nema.
Sljedeći korak je precizno mjerenje količine tamne materije, u čemu bi ključnu ulogu mogao odigrati svemirski teleskop James Webb.