Naučnici su utvrdili da je zagađenje živom iz malih rudnika zlata uzrok kontaminacije poljoprivrednih usjeva u Nigeriji. Međutim, iako se ranije vjerovalo da se zagađenje događa putem tla, novo istraživanje Evropske unije geonauka (EGU), objavljeno u časopisu Biogeosciences, pokazalo je da se ovaj nevidljivi otrov zapravo širi zrakom.
Vođeno rastućom cijenom zlata, koja je porasla više od deset puta od 2000. godine, brzo širenje neregulisane rudarske djelatnosti u ovim regijama postavlja hitna pitanja o bezbjednosti hrane, ljudskom zdravlju i ekološkoj pravdi, prenosi EurekAlert!.
Studija međunarodnog tima naučnika fokusirala se na poljoprivrednu zajednicu u Nigeriji, smještenu u blizini malog rudnika zlata. Istraživači su uporedili usjeve s polja udaljenog samo 500 metara od rudnika s onima koji rastu osam kilometara dalje. Rezultati su bili zapanjujući, koncentracije žive u lišću i plodovima bile su 10 do 50 puta veće na farmama bližim rudarskim lokacijama.
Decenijama se vjerovalo da živa ulazi u biljke preko korijena, putem kontaminiranog tla ili vode. No, novo istraživanje, koristeći sofisticiranu analizu stabilnih izotopa žive, otkrilo je potpuno drugačiji mehanizam: većina žive u biljnim tkivima dolazi iz atmosfere, apsorbirana kroz lišće tokom fotosinteze. Drugim riječima – biljke “udišu” živu.
„Apsorpcija žive iz zraka predstavlja najveći ponor žive iz atmosfere u kopnene ekosisteme. Iako ova funkcija pomaže u smanjenju globalne količine žive u atmosferi, zabrinjava kada prehrambene kulture postaju mehanizam koji “čisti” zrak od žive“, rekao je David MeckLagan sa Univerziteta Queens.
Naučnici su otkrili da lisnati dijelovi biljaka, koje često konzumiraju ljudi i stoka, sadrže najveće koncentracije žive, dok su jestivi dijelovi poput korijena kasave ili zrna kukuruza imali niže, ali i dalje zabrinjavajuće nivoe kontaminacije.
Iako su vrijednosti ispod međunarodnih granica za unos žive, autori upozoravaju da postoji rizik za zdravlje stanovništva u blizini rudnika zlata, posebno u zajednicama koje ovise o lokalnoj poljoprivredi.
Živa, koja se koristi u procesu izdvajanja zlata iz rude, jedan je od najopasnijih neurotoksina poznatih čovjeku. Dugotrajna izloženost, čak i malim količinama, može oštetiti nervni sistem, omesti kognitivni razvoj kod djece i izazvati ozbiljne kardiovaskularne i reproduktivne poremećaje. Zbog česte upotrebe u malim rudarskim operacijama, najugroženije su ruralne i siromašne zajednice širom svijeta.