Zračenje iz svemira, zbog kojeg je više od 6.000 Airbusovih aviona moralo hitno dobiti nadogradnju računara, moglo bi postati sve ozbiljniji problem jer mikročipovi sve više upravljaju našim životima.
Airbusova početna istraga pokazala je da je nagli pad visine povezan s kvarom jednog od računara koji kontrolišu pokretne dijelove krila. Činilo se da je kvar izazvalo kosmičko zračenje koje je tog dana bombardovalo Zemlju.
Prema hitnim direktivama koje su izdale Evropska agencija za sigurnost u zračnom saobraćaju (EASA) i američka Federalna uprava za avijaciju (FAA), ovakve računarske greške uzrokovane zračenjem mogle bi, u najgorem scenariju, izazvati naglu promjenu visine, toliko ozbiljnu da bi premašila „strukturne mogućnosti aviona“.
Zbog toga su morale biti provedene hitne nadogradnje računarskih sistema na desetinama varijanti aviona Airbus A320, A319 i A321 prije nego što su smjeli ponovo prevoziti putnike.
U oko 900 slučajeva bilo je potrebno ugraditi i potpuno novi računalni hardver kako bi se poboljšala zaštita od svemirskog zračenja koje može oštetiti elektroniku.
Ovakve greške nastaju kada se subatomske čestice velike brzine iz svemira sudare s atomima u Zemljinoj atmosferi. To pokreće kaskadu čestica koje padaju ka Zemlji poput prosutih klikera na stolu.
U rijetkim slučajevima, brzi neutroni mogu pogoditi osjetljive dijelove računarske memorije i poremetiti pohranjene podatke, što dovodi do čudnog ponašanja elektronike, uobičajene pojave u svemirskoj tehnologiji.
Što se više penje u atmosferu, neutronski tok se povećava, pa je vjerovatnoća udara veća. Zbog toga su avioni, koji lete visoko, posebno ranjivi.
Airbus je testirao više scenarija pokušavajući utvrditi šta je izazvalo problem, i iako su isključene mnoge mogućnosti, udar neutrona nije. No, teško je biti siguran jer ove čestice ne ostavljaju nikakav trag.
Naučnike je zbunilo to što na dan incidenta nije bilo značajne solarne aktivnosti. Međutim, ksmičke zrake ne dolaze samo od Sunca već i od supernova, crnih rupa i drugih izvora u našoj i drugim galaksijama.
Samo nekoliko sedmica nakon incidenta, 11. novembra, zabilježeno je jedno od najvećih zračenja u posljednjih 20 godina.
Većina aviokompanija instalirala je potrebne softverske nadogradnje u roku od nekoliko sati. Softver funkcioniše tako što „osvježava“ oštećene podatke prije nego što utječu na kontrolu leta, praktično čisti memoriju u realnom vremenu.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da će vjerovatno biti potrebne mnogo čvršće mjere zaštite. U pripremi je novi standard za otpornost avioelektronike na svemirsko zračenje, ali on još nije obavezan.
U međuvremenu, naučnici pojačavaju praćenje svemirskih vremenskih prilika i neutronskog toka kako bi bolje razumjeli njihov sve veći utjecaj na digitalnu tehnologiju i svuda prisutne mikročipove.