Već stotinjak godina znamo da se zvijezde u našoj galaksiji okreću oko svog centra, a ESA-ina misija Gaia mjerila je njihove brzine i kretanje. Od 1950-ih znamo da je disk Mliječne staze iskrivljen. Zatim je 2020. Gaia otkrila da se taj disk s vremenom njiše, slično kretanju vrtuljke.
Sada je postalo jasno da veliki val potiče kretanje zvijezda u našoj galaksiji na udaljenostima od desetine hiljada svjetlosnih godina od Sunca. Poput kamena bačenog u ribnjak, koji izaziva širenje valova, ovaj galaktički val zvijezda obuhvaća veliki dio vanjskog diska Mliječne staze.
Čak i ako nijedna svemirska letjelica ne može putovati izvan naše galaksije, Gaijin jedinstveno precizan vid, u sva tri prostorna smjera (3D) plus tri brzine (kretanje prema nama i od nas te preko neba), omogućava naučnicima izradu ovih karata odozgo prema dolje i od ruba.
Iz njih možemo vidjeti da se val proteže preko ogromnog dijela galaktičkog diska, utječući na zvijezde udaljene najmanje 30-65 hiljada svjetlosnih godina od centra galaksije (za poređenje, Mliječni put ima oko 100 hiljada svjetlosnih godina u promjeru).
Budući da se mlade divovske zvijezde i cefeide (pulsirajuće promjenljive zvijezde) kreću s valom, naučnici smatraju da bi plin u disku također mogao sudjelovati u ovom velikom mreškanju. Moguće je da mlade zvijezde zadržavaju “sjećanje” na valove iz samog plina iz kojeg su rođene.
Naučnici još ne znaju porijeklo ovih galaktičkih podrhtavanja. Prošli sudar s patuljastom galaksijom mogao bi biti moguće objašnjenje, ali potrebno je daljnje istraživanje.