Astronomi iz zvjezdarnice Catalina Sky Survey uočili su nešto što bi moglo biti novi prijatelj naše planete: asteroid koji je privremeno zarobljen gravitacijom Zemlje, objekt koji zovemo mini Mjesec.
Nazvan je 2020 CD3 i prečnika je između 1,9 i tri metra.
Ono što je zanimljivo jeste da njegova putanja sugerira da je s nama već tri godine!
Zemljino najbliže susjedstvo je mjesto kroz koje prolazi mnoštvo asteroida. Precizni brojevi nisu poznati – pretpostavlja se da ima oko milion asteroida, no, do 25. februara ove godine, mi smo ih spazili tek 22.211.
To je iz razloga što su asteroidi vrlo mali, ne znamo gdje su – pa ne znamo gdje tačno da gledamo i, uglavnom, ne daju mnogo svjetla, čak i kad se od njih odbija Sunčeva svjetlost.
Pretpostavljate – ako ima toliko mnogo stijena koje lete oko nas, vjerovatno mnoge od njih povuče gravitacija Zemlje, i u pravu ste. Ali, većina se ne zadrži s nama dovoljno dugo da bi postali mini Mjeseci.
Ove stijene iz svemira ili idu direktno u atmosferu, gdje izgore pri ulasku i postanu spektakularne vatrene kugle, ili se „očešu“ o našu orbitu, prije nego što ih brzina pošalje dalje od nas.
Mali je broj onih koji postanu naši maleni mjeseci. Kada smo radili kompjutersku simulaciju, uključujući 10 miliona virtualnih asteroida, orbita Zemlje uhvatila je njih samo 18 hiljada.
Tako da, ne samo da ih je teško uočiti, nego su i jako rijetki. Postojalo je nekoliko kandidata za mini mjesece, ali samo je jedan dosad potvrđen. Riječ je o asteroidu 2006 RH120, koji je bio u našoj orbiti od 2006. do 2007. godine.
Mini mjeseci su velika šansa i za istraživanje asteroida – slanje letjelica na asteroide je skup i dugotrajan proces, a, kad bismo uhvatili jedan na vrijeme, dobili bismo čudesnu priliku za istraživanje asteroida.
Nažalost, za 2020 CD3 je izgleda kasno. Sudeći prema orbitalnoj simulaciji, naš mali prijatelj uskoro će otići svojim putem. Vjerovatno će biti na putu van orbite do aprila ove godine.
Ipak, postoji mogućnost da simulacija nije tačna, pa se nastavlja promatranje mini Mjeseca.
