Koliko će mekano biti tijesto i pecivo koje se dobija od njega zavisi prije svega od glutena, proteina koji prirodno postoji u pšenici, kao i u raži i ječmu. Ako tijesto ima više glutena, pecivo će biti žilavije i zahtjevnije za žvakanje, dok manja količina doprinosi mekšoj teksturi.
Da bi gluten bio nježniji, "mirniji", a tijesto lakše, u receptima se često koriste sastojci poput mlijeka, putera, jaja ili ulja. Ipak, postoji jedan tajni sastojak koji mnogi zaboravljaju, a koji značajno omekšava pecivo. U pitanju je skrob.
Veća količina skroba u tijestu znači i mekše, vazdušastije pecivo, a odličan prirodni izvor skroba je krompir. Jedan krompir srednje veličine uglavnom sadrži 25–31 gram skroba, ovisno o konkretnoj sorti.
Postoji više jednostavnih načina da za mekše tijesto upotrijebite krompir.
Možete dodati kuhani i izgnječeni krompir u tijesto, ali još praktičnija opcija je da upotrijebite vodu u kojoj se krompir kuhao. Tokom kuhanja, krompir otpusti skrob u vodu, koja se potom može koristiti umjesto obične vode ili mlijeka u receptu, u omjeru 1:1.
Na primjer, ako recept zahtijeva 200 ml vode, zamijenite je sa 200 ml vode od kuhanog krompira i vaš hljeb ili domaće kiflice će biti značajno mekše i laganije.