Menstrualni ciklus ne utječe samo na reproduktivno zdravlje; on značajno mijenja naš apetit, energiju i izbor hrane. Promjene nivoa hormona, prije svega estrogena i progesterona, utječu na metabolizam i centre u mozgu koji regulišu glad.
Stručnjaci objašnjavaju da je sasvim normalno da u nekim danima tijelo traži laganu hranu, dok u drugim vapi za čokoladom ili tjesteninom. To nije znak slabe volje, već čista biologija.
Potrebe organizma se razlikuju ovisno o fazi u kojoj se nalazite:
Menstrualna faza (1–5. dan): Nivoi hormona su niski. Zbog gubitka željeza, česti su umor i manjak energije.
Folikularna faza: Estrogen raste, donoseći više energije i bolju osjetljivost na inzulin. Apetit je obično slabiji.
Ovulacija: Estrogen je na vrhuncu. Istraživanja pokazuju da je u ovom periodu unos kalorija često najmanji.
Lutealna faza (nakon ovulacije): Progesteron raste, a s njim i apetit. Metabolizam se ubrzava i tijelo troši 100 do 300 kalorija više dnevno. Ovo objašnjava zašto osjećate veću glad i želju za kaloričnijom hranom.
U kasnoj lutealnoj fazi dolazi do većih oscilacija nivoa šećera u krvi, što direktno utječe na raspoloženje i energiju. Tijelo tada traži "brzo gorivo" – ugljikohidrate i slatkiše. Da biste stabilizovali nivo šećera, stručnjaci preporučuju kombinovanje složenih ugljikohidrata s proteinima i zdravim mastima.
Pravilnim izborom namirnica možete ublažiti hormonske turbulencije:
Proteini i zdrave masti: Ključni su za stabilan šećer u krvi i sintezu hormona.
Omega-3 masne kiseline: Nalaze se u masnoj ribi i orašastim plodovima; mogu ublažiti menstrualne bolove i upalne procese.
Vlakna: Pomažu u regulaciji estrogena i zdravlju crijeva, što je povezano s boljom kontrolom apetita.
Fitoestrogeni: Namirnice poput lana i soje mogu blago djelovati na estrogenske receptore i ublažiti simptome.
Iako neki nutrijenti (poput magnezija, cinka i vitamina D) dokazano pomažu kod umora i bolova, nauka još uvijek ne podržava stroge režime ishrane za svaku fazu ciklusa. Razlog je taj što svaka žena reaguje drugačije. Umjesto rigidnih pravila, preporučuje se adaptivni pristup, osluškivanje signala vlastitog tijela.