Sigurnosne garancije postale su ključna tema u razgovorima o mirovnom sporazumu za Ukrajinu, pri čemu je predsjednik te zemlje, Volodimir Zelenskij, rekao u Bijeloj kući u ponedjeljak da su one „glavno pitanje, početna tačka za okončanje rata.“
Zelenskij je svjestan da će Rusija, dugoročno gledano, svojim brojnijim trupama i nadmoćnijim naoružanjem iscrpiti ukrajinski otpor. Zato on već dugo insistira da svaki sporazum mora obuhvatiti obećanja da će Sjedinjene Države i Evropa spriječiti Ruse da obnove napad za godinu ili dvije.
Prije svega, ovo je neistraženo područje: „Koalicija voljnih“, grupa ključnih saveznika Ukrajine, i dalje pokušava utvrditi šta realno može ponuditi. Cilj je odvratiti Rusiju od budućih napada na Ukrajinu u godinama koje dolaze. Oblik tih garancija još nije sasvim definiran, ali se vjeruje da će plan uključivati raspoređivanje snaga na terenu, kao i podršku Ukrajini s mora i iz zraka. Također bi bila osigurana pomoć u obnovi ukrajinske vojske, koja je iscrpljena nakon više od tri godine rata, piše u analizi CNN.
Zelenskij je, zapravo, tvrdio da snažna ukrajinska vojska sama po sebi predstavlja jednu vrstu sigurnosne garancije. Francuski predsjednik Emanuel Macron naglasio je podršku saveznika za „robustnu ukrajinsku armiju, sposobnu da se odupre svakom pokušaju napada i da ga odvrati, bez ikakvih ograničenja u broju vojnika, sposobnostima i naoružanju.“
Ranije ove godine, Velika Britanija i Francuska su predstavile koncept multinacionalne snage koju je britanski premijer Kir Starmer opisao kao snagu koja bi „bila raspoređena nakon prekida vatre kako bi odvratila rusku agresiju u godinama koje dolaze.“
U početku se govorilo da bi ove dvije zemlje predvodile kontingent od oko 30.000 vojnika koji bi bili raspoređeni u Ukrajini. Međutim, sada se razgovara o manjoj snazi za odvraćanje na terenu i više o „sigurnosnom kišobranu“ koji bi saveznici pružali, uključujući pomorske, zračne i obučne elemente.
Oko 30 zemalja se pridružilo koaliciji, ali još uvijek nije jasno šta bi svaka od njih bila spremna doprinijeti. Zemlje poput Njemačke i Italije nisu voljne poslati kopnene trupe, dok bi Australija i Kanada mogle biti spremnije.
"Koalicija bi pružala „snage za uvjeravanje na moru, u zraku i na kopnu koje saveznici mogu dati Ukrajini,“ rekao je Macron u ponedjeljak.
„Morat ćemo pomoći Ukrajini i s vojnicima na terenu, kako bismo osigurali da u budućnosti ne bude nikakvih ruskih upada“, dodao je.
Međutim, ne postoji šansa da ove snage budu raspoređene u i oko Ukrajine prije nego što neprijateljstva prestanu, što Kremlju daje ono što neki analitičari nazivaju moćnim vetom.
Zelenski je u utorak rekao: da se "već radi na konkretnom sadržaju sigurnosnih garancija", a proces će se odvijati intenzivno u narednim sedmicama.
Međutim, nije sve tako jednostavno. Potpuno razvijena snaga za osiguranje koja bi se prostirala duž linije fronta od 1.000 kilometara zahtijevala bi mnogo više od 100.000 vojnika, što je veliki izazov za evropske vojske koje su se smanjile od kraja Hladnog rata.
Na primjer, tokom 1990-ih, NATO korpus od 60.000 vojnika bio je raspoređen na znatno manjoj liniji fronta tokom rata u BiH, piše CNN.
Sada, pored toga, treba razmotriti i logistiku, rotacije trupa i komandnu strukturu, sve što mora biti definirano. Također i pravila angažiranja u slučaju kršenja primirja, koja bi morale dogovoriti sve savezničke vlade koje imaju trupe na terenu.
„Snage koje bi bile raspoređene morale bi biti kredibilne za Moskvu, a koalicija odlučna da djeluje odlučno u slučaju bilo kakvog kršenja primirja,“ navodi se u izvještaju Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS).
Prema mišljenju vojnih analitičara, realnija bi bila snaga za odvraćanje od oko 10.000 vojnika, neka vrsta upozorenja Rusiji da bi svako ponovno pokretanje napada imalo svoju cijenu. Ova snaga bi bila raspoređena u Ukrajini, ali ne nužno blizu linija fronta.
„Njen efekat odvraćanja na ruske snage uglavnom bi bio ostvaren samim prisustvom, jer bi njena sposobnost za visokointenzivne borbene operacije bila ograničena,“ kaže IISS o ovoj opciji.