Nije to samo jedan tramvaj. Nije to ni samo jedan ugašeni život. Nije to samo jedna nesreća i nije to samo još jedno umatanje napaćene zemlje u crno.
Sarajevska tragedija još je jedno u nizu ubojstava koje je počinila ova država, a kojoj na naplatu stižu sva dosadašnja odmahivanja rukom i sva dosadašnja okretanja glave i prizemno, polupolitičko i poluumno upiranje prstom u krivca uz pokrivena ogledala.
Nije ovo prvi put da je država nekoga zavila u crno i da se pokazalo kako se u ovoj nakaradnoj tvorevini misli na sve osim na stvarni život.
Naplata
Tragedija, koja se dogodila u Sarajevu, a o kakvima smo čitali u rubrikama iz nekih dalekih svjetova vjerujući da smo mi bolji svijet, još je jedan crni dan oko kojeg ćemo dignuti glas, neki palac na društvenim mrežama, neki pod skrivenim imenom kakav politički pamflet i sve ćemo vratiti na staro.
Naplata nam je ovo na sve ono što smo oprostili ovoj državi. Naplata je ovo za sve preskočene upitnike koja su nezainteresirana stada propustila staviti pred svoje pastire.
Oprostile su zlatne ribice, o kojima država dobro misli samo kad zaokružuju i kad plaćaju poreze, puno toga odgovornima u neodgovornoj zemlji. Sjeća li se netko djevojčice Ivone Bajo o čijoj se smrti još uvijek ništa ne zna iako je prošlo 17 godina?
Sjeća li se netko radnika kojeg je na sred ulice u Mostaru 2014. godine usmrtio stroj? Je li netko nekad čuo da je tvrtka provjerena zbog uvjeta na radu i sigurnosti radnika?
Patrioti i domoljubi
Je li netko digao glas zbog deset smrti novorođenčadi u mostarskoj bolnici u samo šest mjeseci 2015. godine zbog, kako su rekli liječnici bez imalo drhtaja u glasu, agresivne bakterije? Jesu li buduće majke zagalamile za bolje uvjete i je li pravosuđe reklo išta na ugašene živote i uništene obitelji?
Sjeća li se netko još uvijek Jablanice, Konjica i Fojnice koji su u poplavama ostali bez 25 sugrađana oko kojih je najveća briga bila kako će tog crnog listopada glasati? Zna li netko od velikih patriota i domoljuba jesu li tim ljudima napravljene kuće nakon silnih donacija?
Zna li netko što je s kamenolomom kojeg je jedna stranka proglasima javnim interesom, a koje je pod istragom jer je dobrim dijelom mogući krivac za pogibelji u Donjoj Jablanici?
Sjeća li se netko malenog dječaka iz Konjica koji je preminuo u očevom automobilu, na majčinim rukama jer su ga uputili u Mostar a nisu mu osigurali sanitetski prijevoz? Sjeća li se netko liječnice koja je bacila potpis na takvu odluku i mlitavog pravosuđa koje nikome ne govori u kojoj je fazi predmet ako ga nije kakav stranački silnik skrio duboko u ladicu?
Lajanje
Sjeća li se netko ubijenih mladića u BiH čije ubojice se skrivaju jer istrage plutaju po baruštini bezveznog pravosuđa koje bodove uspješnosti nabija na bezvezarijama umjesto da siječe u korijenu nova zavijanja u crno.
Sjeća li se netko bezbroj suza, crnina i krikova zbog toga što je sustav dopustio da životi onih koji ga plaćaju budu bezvrijedni i da je važnije blebetanje o tome tko više voli ovu zemlju od toga da se ona stvarno učini boljom.
Iskoristit će ovo, pitanje je trenutka, politički umovi pa će se natjecati u priopćenjima o krivnji. Bivša će vlast lajati na sadašnju, sadašnja će lajati na bivšu i analizirat će se stanje na sarajevskim prugama u još jednom političkom obračunu koji neće donijeti ništa dobra osim glasova onima koji misle da je uredu mrcvariti ugašeni život za fotelju pod dupetom.
Oprostili smo previše toga ovoj državi i ona nam samo vraća nebrigom, aljkavošću i neviđenom hladnoćom.
Prijatelji i neprijatelji
Državi je bitno da su svi krivi osim nje i da se svako dvije godine fino ponašamo u redovima pred kutijama. Ono što se događa između dva zaokruživanja državi nije bitno.
Patriotima je pak bitno da se crnina pretvori u njihove boje, a da mlaćenje ispraznih slama bude jedini oblik činjenja ove zemlje boljom.
Stadu je najvažnije da odmahne rukom, opsuje zemlju u kojoj živi, upitnik skrije pod tepih i sjeti se da su neprijatelji neki drugi umjesto da shvate da smo najveći neprijatelji sami sebi, i takvi mlohavi, najveći prijatelji onima koji odmahuju na sve naše smrti.