Zabilježite u kalendaru novembar 2026. godine, jer on ima posebno značenje za svemirsku nauku. Do tada će Voyager 1 završiti putovanje koje bi svjetlost prešla za samo jedan dan, i to nakon skoro 50 godina neprekidnog kretanja kroz svemir. Pitanje koje se sada postavlja jeste, koliko daleko ova legendarna misija još može otići?
Tokom prethodnih mjeseci Voyager 1 ponovo se našao u centru pažnje. Najudaljenija letjelica koju je čovjek ikada napravio suočila se s ozbiljnim tehničkim problemima, uključujući period u kojem komunikacija sa Zemljom gotovo da nije postojala. Inženjeri NASA-e uspjeli su povratiti vezu, a u izuzetnom tehničkom poduhvatu ponovo su aktivirali potisnike koji su se smatrali neupotrebljivim više od 20 godina, kako bi letjelica nastavila svoje putovanje.
Prva ljudska letjelica udaljena jedan svjetlosni dan
Voyager 1 lansiran je 1977. godine, a granice Sunčevog sistema prešao je 2012. Od tada se kreće kroz međuzvjezdani prostor brzinom od oko 56.000 kilometara na sat. Kako se približava pedesetoj godišnjici boravka u svemiru, sonda će oko 15. novembra 2026. dostići udaljenost od približno 25,9 milijardi kilometara od Zemlje, što odgovara jednom svjetlosnom danu.
To će biti prvi put u historiji čovječanstva da neki ljudski objekat dostigne takvu udaljenost. U tom trenutku signalima, koji putuju brzinom svjetlosti, bit će potrebno tačno 24 sata da stignu od Zemlje do Voyagera 1 i isto toliko da se vrate nazad, što dodatno komplikuje komunikaciju i stavlja na ozbiljnu probu granice tehnologije.
Naslijeđe koje nastavlja da putuje
Priča o Voyageru 1 priča je o ljudskoj radoznalosti i ambiciji. Letjelica posjeduje memoriju koja je nekoliko miliona puta manja od one u savremenim pametnim telefonima, ali je ipak uspjela zabilježiti neke od najznačajnijih trenutaka u historiji istraživanja svemira.
Na sebi nosi Zlatnu ploču, poruku čovječanstva namijenjenu potencijalnim vanzemaljskim civilizacijama, kao i čuvenu fotografiju Zemlje poznatu kao „blijedoplava tačka“.
NASA procjenjuje da će se izvor energije Voyagera 1 istrošiti tokom tridesetih godina ovog vijeka, nakon čega će komunikacija s letjelicom zauvijek utihnuti. Ipak, sama sonda nastavit će svoje putovanje, klizeći ka Oortovom oblaku, do kojeg bi trebala stići za oko 300 godina. Njen prolazak kroz taj region trajat će oko 30.000 godina, a za približno 40.000 godina Voyager 1 proći će na udaljenosti od oko 1,7 svjetlosnih godina od zvijezde AC+79 3888 u sazviježđu Mali medvjed, bliže toj zvijezdi nego našem Suncu.
I bez ikakvog signala, Voyager 1 nastavit će svjedočiti o trenutku kada je čovječanstvo prvi put poslalo svoj glas i svoje tragove u istinski međuzvjezdani prostor.