Parkiranje je za neke vozače rutina koja se obavlja bez mnogo razmišljanja, dok drugima predstavlja jedan od najstresnijih dijelova vožnje. U gradovima prepunim automobila, uskim ulicama i tijesnim parking mjestima, dovoljno je malo nepažnje da točak završi na trotoaru ili da prednji dio vozila udari u povišeni rubnik.
Situacija je još zahtjevnija u starijim garažama projektovanim prije nekoliko decenija, kada su automobili bili znatno manjih dimenzija nego danas. Zbog toga mnogi vozači traže jednostavne metode koje olakšavaju precizno parkiranje bez oslanjanja na senzore i kamere.
Prilikom parkiranja uz rub kolovoza postoji pravilo koje brojni vozači koriste kao pomoć pri procjeni udaljenosti. Riječ je o takozvanom „pravilu od 30 centimetara“. Orijentir je donji rub vanjskog retrovizora. Kada se taj dio retrovizora poravna s trotoarom kojem prilazite, prednji dio automobila u većini slučajeva nalazi se otprilike 30 centimetara od prepreke.
Takva udaljenost obično je dovoljna da izbjegnete kontakt branika ili podvozja s visokim trotoarom, a istovremeno ostanete dovoljno blizu kako vozilo ne bi nepotrebno stršilo iz parking mjesta.
Ako parkirate unazad, rizik od oštećenja uglavnom je manji jer se zadnji branici kod većine automobila nalaze više od prednjih. Zato se možete približiti trotoaru nešto više nego kod parkiranja prednjim dijelom vozila, naravno uz oprez zbog stubova, drveća ili drugih prepreka koje se mogu nalaziti iza automobila.
Dobar osjećaj za gabarite vozila i korištenje jednostavnih vizuelnih orijentira često mogu biti jednako korisni kao i moderna elektronska pomagala. Upravo zato mnogi iskusni vozači i danas koriste ovakve trikove kako bi svaki put parkirali brzo, sigurno i bez neugodnih iznenađenja.