Julia Roberts danas djeluje kao da je oduvijek znala šta radi – smirena, uspješna, s karijerom koja traje decenijama. No, i ona je, poput većine holivudskih velikana, krenula od nule. I to s audicijama koje bi najradije zaboravila.
Mnogi glumci koje danas smatramo legendama nekad su jedva sastavljali kraj s krajem – radili kao konobari, sanjali velike uloge i hvatali priliku za glumu kad god bi im se ukazala. Malo sirovog talenta, puno upornosti i još više odbijenica – tako izgleda stvarni put do slave. Nema tu instant zvijezda. Većina uči godinama, na greškama i padovima.
Audicije su za mnoge najteži dio tog procesa. Nemilosrdno ogole nečije slabosti. I baš zato su neki promašeni poslovi kasnije zapravo najbolja stvar koja ti se mogla desiti. Jer kad danas pomisliš da si možda mogao dobiti neki užasan projekat na kojem bi se osramotio – sretan si što nisi prošao.
Tako razmišlja i Julia Roberts. Jedna od najprepoznatljivijih glumica 90-ih – od „Zgodne žene“ i „Notting Hilla“ do „Erin Brockovich“ – priznaje da su je prve audicije znale paralizirati od treme. I da joj je danas drago što nije dobila ono za šta se tada prijavljivala.
„O, Bože. Trebali bismo se vratiti u prošlost. Ne, mislim… sigurno je bilo katastrofa. Duboko sam zahvalna na svim poslovima koje nisam dobila jer sam se prijavljivala za stvarno grozne reklame i ne baš kvalitetne TV projekte. Mislim da sam imala sreće što me niko nije htio. Sad na to gledam s pravim, iskrenim olakšanjem.“
Zvuči surovo, ali to je zapravo ogromna doza samosvijesti – nešto što rijetko čujemo od slavnih. Jer realno, mnogi bi radije zaboravili te početke ili ih romantizirali.
Roberts je danas daleko od audicija za loše reklame. Nakon što je redefinirala romantične komedije likovima poput Anne Scott i Julianne Potter, okrenula se ozbiljnijim projektima – od drame „Closer“ Mikea Nicholsa do nadolazeće saradnje s Lucom Guadagninom u filmu „After the Hunt“, gdje tumači glavnu ulogu.
Ali i sama priznaje da neke uloge jednostavno dođu tek kad si spreman za njih – i da je dobro što sve nije došlo prerano.
Prva veća uloga stigla je u filmu „Steel Magnolias“, koji joj je donio prva priznanja, ali i težak sudar s realnošću Hollywooda. Vjerovatno je upravo to odgađanje – i par katastrofalnih audicija – bilo ono što joj je zaista trebalo.