U najemotivnijem intervjuu za Face TV, legendarni Nikola Nikić otvorio je dušu kao nikad prije.
Govoreći o životu, porodici, fudbalu i legendarnom Iviću Osimu, Nikić je poručio:
„Osim mi je bio fudbalski otac, a 'Željo' mi je dao sve u životu! Osim je bio najveći trener na ovim prostorima!"
Njegov odnos prema životu je šaren koliko i njegove izjave. Kaže da je i danas u kondiciji, ali ne zbog lopte, već zbog žena.
Prisjetio se i nesreće iz djetinjstva:
„Pao sam sa trećeg sprata na glavu kad sam bio dijete. Imao sam stvarno sreće u životu“.
Nikić je, kaže, imao buran odnos sa školom:
„Tri puta sam pao iz matematike. Profesor mi je rekao: 'Ko nema u glavi, ima u nogama“
.
Ne krije ni svoje fudbalske uzore, ali jasno ističe kritiku modernog fudbala:
„Guardiola je uništio fudbal u Evropi".
Hadžifejzović: „Šta ti je najljepše u fudbalu?“,
Nikić: „Pobjeda. Pamtim posebno utakmicu protiv banjalučkog 'Borca'! Sad ne znam nijednog igrača u cijeloj Jugoslaviji! Znam samo za Livaju i Krpića! Samo je Hrvatska naslijedila ono što smo mi imali u Jugoslaviji! Imaju zajedništvo i igraju srcem!“
Hadžifejzović: „Ko ti je najbolji fudbaler Jugoslavije svih vremena?“
Nikić: „Dragan Džajić, a kod nas Pape Sušić.“
Hadžifejzović: „Kako je bilo igrati protiv Papeta?“
Nikić: „Nije mi bilo žao gubiti od njega kad takav majstor zabije gol“.
Hadžifejzović: „Nikola Nikić je legenda.To je onaj što ovako glavu usmjeri ka zemlji, uzme loptu koju mu niko ne može uzeti i dok on tako glavom – navijači se za glavu i pitaju se: ‘Kud si krenuo, luda glavo…?’ I… i… on ga zabije ili namjesti… Lijevo, ludo krilo, koje ode skroz desno. Bio je brži od sebe. Za ‘Želju’ je odigrao tačno 200 utakmica, dao 45 golova, namjestio – niko, ni Niko, ne zna koliko.
Malo baksuz, kao i ‘Željo’: izgubio ono polufinale kupa UEFA od ‘Videotona’, izgubio od ‘Veleža’ u finalu Kupa Maršala Tita. Ali šampion. Bio je jednom i glumac. Ali, de facto je… Pa ako nije književnik, publicista je.
Kako si ti tako dobar, a mi svi ovako loši? Kako živiš? Imaš li neki recept za tu pozitivu?“
Nikić: „Dobro sam. Ne radim ništa. Geni, ja mislim. Otac i majka su mi bili takvi. Otac mi je bio mangup, ali ja sam više povukao na majku. Osim me jedne prilike poslao na zagrijavanje i zaboravio na mene. Publika me zove sve vrijeme i kada sam krenuo da uđem na teren, Osim me pita gdje ću, a ja kažem odoh na teren. On mi na to kaže da trebam ići gore, na tribine, jer me oni traže. To mi je bila kazna jer sam za ‘Oslobođenje’ rekao da je ‘Željo’ provincijalski klub, a oni su napisali da sam rekao da je seljački. Osim je znao gdje koga treba da stavi. Pokazao je da je ‘babo’. Rekao sam ženi da me ne sahranjuje negdje gdje ima vode jer se bojim vode, a ona mi je rekla da ništa ne brinem i da će mi kupiti peraje. Kad ženu i djecu vodim kraj sebe, pitaju me: ‘Je l’ mi žena najstarija kćerka?'“
Nikić: „Vidjet ćemo. Neke stvari su se fenomenalno popravile. Napravljeno je dosta dobrih stvari. Treba zadržati kontinuitet. Slažem se sa izborom Barbareza. Neće valjati ako ponovo počnemo eksperimentisati. U reprezentaciji nam igraju igrači iz druge lige. Ne može tu doći rezervni golman ‘Veleža’. Mislim da će ova garnitura nešto uraditi. Bojim se samo da se neko ne umiješa u rad selektora i direktora. Mislim da se to neće desiti, jer imamo dobru podlogu. Moramo vratiti to. Najbolja država na svijetu je Jugoslavija. Sve smo imali u Jugoslaviji! Jugoslovenska liga je bila najjača liga na svijetu. Reprezentacija Jugoslavije je imala četiri igrača samo iz ‘Želje’. Po kvaliteti, u svim generacijama u Jugoslaviji sam bio hiljaditi. Ja ništa nisam znao. Bio sam brz; ganjali su me kerovi. Krenem u školu šesnaest kilometara, ker zalaje, ja potrčim i tako sedamnaest godina! Kerovi su me naučili da trčim!“