„Ovo čemu svjedočimo je hronika najavljene propasti. Na sjednici vlade nije se desilo ništa uzbudljivo, ništa za što već mjesecima nije jasno da će se desiti. Bilo je, naime, jasno da će ugovor sa Crkvom Srbije biti stavljen na glasanje. To je bio uslov SNP-a da uđe u vladu. To je bilo javno“, kazao je u razgovoru za Portal Analitika ovogodišnji dobitnik Trinaestojulske nagrade, pisac Andrej Nikolaidis.
Cilj Vlade da CG do kraja uvede u gravitaciono polje Srbije
Nikolaidis ističe kako nije siguran da će razilaženje ministara po pitanju temeljnog ugovora dovesti do pada Vlade i dodaje da je bilo jasno da Abazović neće poštovati koalicioni, niti bilo kakav drugi dogovor.
„I to je bilo posve javno: čovjek već dvije godine javno demonstrira apsolutnu amoralnost. Bilo je jasno da DPS i SDP ne mogu spriječiti izglasavanje ugovora. Bilo je jasno da je njihovo opiranje tek performans. A performans, da bi izvođaču donio simpatije publike, mora biti javan. Bilo je jasno, i to sam više puta ponovio u svojim kolumnama, da posao ove vlade nije da Crnu Goru uvede u EU, nego da je do kraja uvede u gravitaciono polje Srbije“, izričit je Nikolaidis.
Napominje kako je usvojeni ugovor sa SPC veliki korak ka ostvarenju tog cilja.
„Poluge vlasti u Crnoj Gori drži Crkva Srbije i, preko nje, velikosrpski nacionalizam, čije je ta crkva crno srce. Abazovićevu vladu ta crkva kontroliše daleko efikasnije nego Krivokapićevu. Oni ne da pobjeđuju: oni trijumfuju. Da bi se toj ozbiljnoj sili pružio ozbiljan otpor, potrebna je vrlina. Srdžba, busanje u prsa, zakletve koje ništa ne znače, nacionalna patetika, pizma, uskostranački interesi, partijska samoživost i sramni kompromisi – to nisu vrline“, kategoričan je Nikolaidis.
Prema njegovim riječima, jasno je da je sljedeći korak uvođenje Crne Gore u Otvoreni Balkan.
„Igrokaz koji ste gledali povodom usvajanja ugovora, sa malim izmjenama u scenariju, gledaćete i tokom zakivanja Crne Gore u novu državnu skalameriju. I to je jasno: da Otvoreni Balkan nije ekonomski, nego prvenstveno politički, a sutradan državni savez“, navodi Nikolaidis.
U ovom trenutku, politika SAD na Balkanu je maligna
Napominje i kako je jasno da, čak i ako Vlada padne, ili bude raspuštena Skupština, Abazović nastavlja da vlada do izbora nove.
„Prije toga, vlada će izglasati ulazak zemlje u Otvoreni Balkan. Jasno je i da je to američki projekat. Jasno je da se ovakva Crna Gora tome efikasno ne može suprotstaviti“, ocjenjuje naš sagovornik.
Ističe i kako klerikalna kontrarevolucija u Crnoj Gori ne bi uspjela bez pomoći 'naših zapadnih partnera', prije svega SAD.
„Ako neko nije primijetio, ili se boji reći jer je na ovaj način ovisan o američkoj ambasadi i američkim fondovima: ta zemlja, ta imperija, prekomponuje Balkan. I to ga prekomponuje tako što se oslanja na velikosrpski i velikoalbanski nacionalizam. U tom scenariju, Crnogorcima i Bošnjacima namijenjena je uloga balkanskih Palestinaca i Kurda. U ovom trenutku, ciljeve velikosrpskog nacionalizma na Balkanu ne sprovodi Rusija, nego Amerika. U ovom trenutku, politika SAD na Balkanu je maligna“, smatra Nikolaidis.
To, kako napominje, svi znaju - samo niko ne govori.
„Pritom, SAD danas i ovdje ne rade ništa što decenijama ne rade, recimo, u Južnoj Americi, gdje su podržavali razne nacionalizme, fašizme i vojne hunte. Ideja da ti, ako si mali narod na vjetrometini, imperija može biti istinski prijatelj (može se tako ponašati, ali samo u jednom trenutku; već u sljedećem, zgaziće te) je toliko idiotska da bih prema promoterima te ideje osjećao sućut, kada ne bih znao da su za diseminaciju te ideologije dobro plaćeni. Budući da je tako, preostaje samo jedna riječ koja se, kada se govori o njima može iskoristiti: pih“, poručuje Nikolaidis.
DPS pao na klasnom, ne na religijskom pitanju
Naš sagovornik Trinaestojulsku nagradu ove godine zaslužio je za zbirku eseja nastalih u periodu od januara 2020. do septembra 2021. Njegova „Hronika propasti“, prati društveni fenomen koji je autor opisao kao klerikalnu kontrarevoluciju Crkve Srbije.
Nikolaidis koji upozorava gotovo dvije decenije na opasnosti postepene klerikalizacije crnogorskog društva, dotakao se i višedecenijskog krešenda koji je kulminirao tzv. protestnim litijama.
„Oni to ne žele da čuju, ali DPS nije pao na religijskom, nego na klasnom pitanju. Da je bilo više društvene pravde, Amfilohijeve litije ne bi imala razornu moć kakvu su imale. Još prije nekoliko godina upozorio sam na to u tekstu ‘Amfilohije Radović posato vodeći crnogorski ljevičar’“, podsjeća Nikolaidis.
Napominje kako je tom prilikom i upozorio da je ondašnji mitropolit crnogorsko-primorski izvršio aproprijaciju lijeve ideje.
„Rezultati te aproprijacije znaju biti gadni. U Americi su se, recimo, liberali (koji sebe lažno zovu ljevicom) tokom predsjedničke kampanje bavili transgedner javnim wc-ima, dok se Trump bavio radnicima iz Detroita i Teksasa koji su ostali bez posla. Rezultat toga vam je u Bijeloj kući. U Mađarskoj je nacionalizacije, umjesto da to čini ljevica, naredio Orban. Širom Istočne Evrope antiimigrantski fašizam raste, između ostalog, hranjen i strahom ljudi da će im stranci uzeti radna mjesta“, podsjeća Nikolaidis na navode iz pomenute kolumne.
No, kako dalje podsjeća, ništa manje gadna nije ni strategija crnogorskih independista i evropejaca koji su, u ime patriotizma, da ne bi ugrozili „obnovljenu crnogorsku nezavisnost“, odlučili da na oba oka, pa i na treće, zažmire na socijalnu kasapnicu kojom upravlja državotvorna partija.
„Kada budu shvatili da je brutalni turbo-kapitalizam koji su odlučili ne vidjeti zapravo najveća prijetnja državi o kojoj brinu i njenoj nezavisnosti, biće kasno. Ono što je trebalo biti njihovo polje borbe već će biti zauzeto: na tom polju će se vijoriti Amfilohijev barjak“, podsjeća Nikolaidis na svoj tekst iz juna 2018.
Politička vještina inferiorna u odnosu na moć religije
Nikolaidis je odgovorio i na pitanje da li je žiri za dodjelu ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, odlukom da nagradi njegovu „Hroniku propasti“ želio da pošalje poruku upravo tim „snagama klerikalne kontrarevolucije“.
„To, dakako, ne mogu znati. Ako jeste, to je po mom sudu politički pametno. Simbolička ravan ne može biti precijenjena. Takozvana simbolička ravan usmjerava i kontroliše takozvanu stvarnost – ne obratno. Ne samo da sve počinje u simboličkoj ravni, nego u njoj i završava“, ocjenjuje Nikoladis.
Podsjeća i da lakanovska psihoanaliza kaže - slom simboličkog poretka znači ludilo.
„Napad na simbolički poredak je akt brutalne agresije kojoj je Crna Gora izložena već više od vijeka. Najstrašnije što se nama desilo u zadnje dvije godine nije politički slom – on bi sam po sebi mogao biti i ljekovit – nego upravo devastacija u simboličkoj ravni. Ako neko nije primijetio, Amfilohije je najprije trijumfovao u simboličkoj ravni, potom i političkoj. Politička vještina se pokazala inferiornom u odnosu na moć religije i mita. Pokazala se, prosto, nedostatnom“, stava je Nikolaidis.
Velikosrpski nacionalizam obračunava se sa mnom pametno
Pored brojnih zasluženih čestitki i saglasnosti velikog dijela javnosti da je Trinaestojulska nagrada ove godine u pravim rukama, oglasili su se, naravno, i oni koje nije obradovala ta vijest. Među njima našao se i Demokratski front koji je u podužem saopštenju zaključio kako je dodjela priznanja Nikolaidisu „ukaljala Trinaestojulsku nagradu spustivši je na dno dna“.
„Način na koji se velikosrpski nacionalizam obračunava sa mnom je pametan. Oni sistemski rade, sa jedne strane, na mojoj satanizaciji i dehumanizaciji, predstavljajući me, i bukvalno, kao monstruma. Sa druge, rade na tome da umanje moj simbolički kapital, jer to umanjuje efekat mojih riječi“, kazao je Nikolaidis.
Iz tog razloga, kako napominje, njegove knjige nije moguće kupiti u Crnoj Gori.
„Ja sam praktično zabranjen u knjižarskim lancima u Crnoj Gori. Ako želite kupiti moju knjigu, to možete uraditi samo u Karveru. To prati narativ o tome kako sam nikakav pisac, ako uopšte jesam pisac. Pritom sam ja, da prostite, najprevođeniji crnogorski pisac nakon Njegoša“, podsjeća Nikolaidis.
To je, navodi, fakat.
„Koliko znate crnogorskih pisaca koji imaju tri romana prevedena na engleski, njemački, italijanski i njihov je roman recenzirao londonski The Independent, ocijenivši ga sa 5 od 5 mogućih zvjezdica... Čak je i Šešelj kod Marića širio taj narativ o meni – kakav pisac, ja od njega ništa nisam čitao. Oni to, prosto, rade sistemski“, rekao je Nikolaidis.
Obećao je i da će, uprkos svemu, nastaviti da piše - isto kao do sada.
„I tako dok sam živ. A i poslije toga. Jer će iza mene ostati moji tekstovi i knjige. Koji će tada biti još ozbiljnija smetnja njihovom velikodržavnom nacionalizmu i fašizmu“, zaključio je Nikolaidis.
