Nakon što je Raport jučer prenio analizu sa portala Prometej.ba, u kojoj je kritički raščlanjen (ne)rad SDP-ovog Denisa Bećirovića, reagirao je Nermin Nikšić.
Naime, tekst analizira rad Bećirovića, koji se cijelu karijeru vrti ukrug, predlažući inicijative za koje se zna da nemaju nikakve šanse da prođu (npr. inicijativa za da himna BiH dobije tekst ili da se promijeni zastava BiH). Pri tome, Bećirović je jedan od rekordera u Parlamentu BiH. Ne samo po mandatima, nego i po zaradi.
Tekst možete pročitati ovdje.
Uglavnom, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić kaže da je apsurd napadati Bećirovića jer je on opozicija.
Njegov post prenosimo u cijelosti:
Već smo navikli da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj su apsurdi postali naša stvarnost. Ono što je u normalnim demokratskim zemljama nezamislivo ovdje je svakodnevnica.
Samo se u Bosni i Hercegovini može umjesto nesposobne i korumpirane vlasti prozivati opoziciju zato što nema vakcina, zato što je u vrijeme pandemije izostala svaka pomoć privredi i građanima, na kraju i zato što upozoravamo na korupciju i kriminal koju provodi aktuelna vlast.
Svaka prilika se koristi da se skrene fokus na druge teme kako bi se pokazalo i dokazalo da smo svi isti.
E ne pristajemo da smo svi isti. Često prešutim napade u kojima mene prozivaju, to shvatam kao cijenu funkcije koju obavljam, ali ću uvijek dići glas kada se prozivaju čelnici SDP-a.
Tako je danas potpuno neopravdano fokus na Denisu Bećiroviću potpredsjedniku SDP BiH, delegatu u Domu naroda i čovjeku za kojeg sam uvjeren da je pobijedio na posljednjim izborima za člana Predsjedništva BiH, ali mu je ta pobjeda ukradena.
Siguran sam da mu nije potreban advokat da se može sam odbraniti i da će ga ovi napadi motivirati da još više radi, ali jednostavno ne mogu prešutiti. Izgleda da mi uspostavljamo nove standarde prozivajući i napadajući ljude koji predano i odgovorno rade svoj posao.
Denis je vjerovatno posljednja osoba koju bi trebalo napadati zbog lične biografije, radnog angažmana i odnosa prema državi Bosni i Hercegovini i njenim interesima. U plejadi profesionalnih političara fokusirati se na čovjeka, doktora nauka, koji svoj osnovni stručni angažman veoma uspješno veže uz akademsko djelovanje, kako bi se pokušao omalovažiti njegov doprinos našem društvu i parlamentarizmu u Bosni i Hercegovini u najmanju ruku je nekorektno.
Pošto ga vrlo dobro poznajem njegov najveći grijeh je zapravo što kako u nauci, tako i politici uvijek pristupa odgovorno, studiozno i posvećeno. Odgovorno tvrdim da ne postoji parlamentarac na BH političkoj sceni ko dosljednije odrađuje svoje parlamentarne obaveze kroz brojne zakonske prijedloge, inicijative, zastupnička odnosno delegatska pitanja ili diskusije. To je jednostavno provjeriti.
Za razliku od vojske vladajućih političara koji rade sve osim svoga posla, Denis ne radi ništa drugo osim svoga posla!
Građani su to prepoznali i samo zbog svog rada i zalaganja je dobio najmanje 200.000 glasova na proteklim Općim izborima. Namjerno kažem najmanje, jer službene brojke, kako je to u nas više puta dokazano, su značajno manje od stvarnog broja glasova koje je Denis dobio na izborima! Na svakim izborima u parlamentarne klupe je ušao zahvaljujući podršci građana.
Treba ponavljati, jer se lako strpamo svi u isti koš, SDP i naši zastupnici su uvijek bili zagovornici smanjivanja privilegija zastupnika na svim nivoima. Već je zaboravljeno da smo u periodu kada sam bio premijer Vlade Federacije ukinuli ili značajno umanjili privilegije koje su imali zastupnici i ministri, a koje su nakon povratka SDA-HDZ osovine vraćene na isti ili veći nivo.
Zajedno sa ostalim zastupnicima SDP-a Denis je uvijek podržao sve inicijative za ukidanjem više beneficija zastupnicima u parlamentu. Te mjere nije podržala vladajuća većina, a ne SDP. Zato njima treba fakturisati pitanja o primanjima, radu i neradu.
Ako neko hoće kritikovati rad Parlamenta BiH, neka krene po redu od rukovodstva, vladajuće većine, pa i do dijela opozicije. Na takvoj pošteno i objektivno sastavljenoj rang listi siguran sam kako bi na samom kraju, ako ne i posljedni bio Denis Bećirović, kao primjer kako se u Parlamentu ipak može raditi predano, posvećeno i smisleno u interesu građana, naroda i države.
