Kada je podmornica Titan nestala tokom zarona do olupine Titanica 2023. godine, David Lochridge se nadao da će svih pet osoba na brodu – uključujući i njegovog bivšeg šefa – ipak biti spašeno.
"Uvijek sam se nadao da se ono najgore neće dogoditi. Ali jednostavno sam znao da će, ako nastave ovako, sa opremom kakvu su imali, neminovno doći do tragedije", rekao je Lochridge za BBC.
Lochridge, zviždač i bivši uposlenik firme OceanGate, otpušten je još 2018. godine nakon što je upozorio na ozbiljne sigurnosne propuste u vezi s podmornicom. U junu 2023., Titan je implodirao na dubini većoj od 3.800 metara, usmrtivši svih pet osoba na brodu – među kojima je bio i generalni direktor OceanGatea, Stockton Rush.
Izvještaj Američke obalske straže (USCG), objavljen u utorak, pokazao je da su glavni uzroci nesreće bili propusti u sigurnosnim procedurama, testiranju i održavanju koje je vršila kompanija OceanGate.
Ljudima je prodana laž
"Mnogo toga se moglo uraditi drugačije. Od samog dizajna, preko konstrukcije, pa sve do načina izvođenja operacija – ljudima je bukvalno prodata laž“, izjavio je Lochridge. Također vjeruje da su američke vlasti mogle – i trebale – ranije reagovati i zaustaviti firmu.
Lochridge se pridružio OceanGateu sedam godina ranije kao direktor pomorskih operacija. Preselio je porodicu iz Škotske u SAD, uzbuđen zbog ambicioznih planova firme.
OceanGate je razvijao novu podmornicu namijenjenu komercijalnim ekspedicijama do olupine Titanica. Lochridge je bio dio tima od samog početka, sarađujući na dizajnu i izgradnji.
Bio je svjestan rizika
Lochridge je imao preko 25 godina iskustva na moru – služio je u Kraljevskoj mornarici, zatim postao pilot podmornice i voditelj spasilačkih operacija, često odgovarajući na hitne pozive iz dubina. Kao glavni pilot, trebao je upravljati Titanom i voditi putnike gotovo 4.000 metara ispod površine do olupine Titanica. Kaže da mu je sigurnost bila na prvom mjestu.
„Kao direktor pomorskih operacija, bio sam odgovoran za sve“, rekao je za BBC News. „Za sigurnost svih zaposlenika OceanGatea i svih putnika.“
Prototip podmornice – koja će kasnije dobiti naziv Titan – razvijan je u saradnji s Laboratorijem za primijenjenu fiziku Univerziteta Washington (APL). Plan je bio da se trup, odnosno putnički prostor, izgradi od karbonskih vlakana.
Nijedna prethodna podmornica za duboka ronjenja nije bila izrađena od tog materijala – većina je koristila titan ili čelik. Lochridge je, ipak, imao povjerenje u APL. Tvrdi da mu je rečeno kako će Titan proći sigurnosnu certifikaciju treće strane, što je smatrao neophodnim zbog upotrebe eksperimentalnih materijala.
Rastuće sumnje
Do ljeta 2016. godine, počeo je sumnjati u cijeli projekat. OceanGate je prekinuo saradnju s APL-om i odlučio dizajn i izgradnju Titana preuzeti interno.
To ga je ozbiljno zabrinulo. Više nije imao povjerenja u inženjere unutar firme, koje je smatrao nedovoljno iskusnim da izgrade plovilo otporno na ekstremne pritiske. „Tada sam počeo postavljati pitanja… Imao sam moralnu i profesionalnu obavezu da nastavim“, prisjetio se.
Kako je podmornica dobijala oblik, Lochridge je primjećivao sve više problema. „Kada je stigao karbonski trup, bio je u potpunom neredu“, kaže. Uočio je vidljive pukotine i delaminaciju – odvajanje slojeva vlakana.
Tvrdi da je bilo i drugih velikih propusta: titanske kupole na krajevima trupa bile su loše izrađene, a prozor nije bio predviđen za ekstremne dubine.
Najviše ga je zabrinjavao izostanak neovisne sigurnosne certifikacije. Kaže da je otvoreno iznosio sve primjedbe i nikada nije planirao šutjeti. „Stalno sam nailazio na otpor“, kaže.
Problemi eskaliraju
U januaru 2018. godine, još jednom je izrazio zabrinutost Stocktonu Rushu, koji ga je zamolio da izvrši konačni pregled plovila. Titan je tada bio u završnoj fazi. Putnici su već uplaćivali akontacije za planirane ekspedicije. Probna testiranja su se trebala odviti na Bahamima.
Lochridge je smatrao da sve treba obustaviti. „Sastavio sam izvještaj i poslao ga upravi“, kaže. Dan nakon toga, pozvan je na sastanak sa Rushom i još nekoliko zaposlenika. Razgovor je bio žestok.
Na kraju sastanka, reagirajući na sigurnosna pitanja, Rush je rekao:
"Ne želim umrijeti. Imam lijepu unuku. Bit ću prisutan. Razumijem rizik koji preuzimam i to radim svjesno – mislim da je ovo vjerovatno jedna od najsigurnijih stvari koje ću ikada uraditi."
Na Lochridgeovo iznenađenje, odmah nakon toga dobio je otkaz.
Zviždač pod pritiskom
Zabrinut za sigurnost, Lochridge se obratio Američkoj agenciji za sigurnost i zdravlje na radu (OSHA), koja je njegov slučaj označila kao hitan i stavila ga pod zaštitu zviždača.
U februaru 2018., OSHA je njegovu prijavu proslijedila Obalskoj straži. Lochridge tvrdi da je sve krenulo nizbrdo kada je OceanGate formalno obaviješten o istrazi. U martu, firma mu je ponudila da povuče tužbu i plati 10.000 dolara sudskih troškova – on je to odbio.
U julu 2018., OceanGate je podnio tužbu protiv Lochridgea i njegove supruge Carole – zbog navodnog kršenja ugovora, krađe poslovnih tajni i prijevare. Sljedećeg mjeseca, Lochridge je odgovorio protutužbom zbog nezakonitog otkaza.
Sudski epilog
Tvrdi da OSHA nije učinila ništa da ga zaštiti. „Dostavio sam svu dokumentaciju, zvao ih svake dvije sedmice. Nisu reagovali“, rekao je.
U decembru 2018., iscrpljeni i pod pritiskom, Lochridge i supruga odustaju. Povukli su tužbu, potpisali sporazum o povjerljivosti, i tako zatvorili slučaj.
„Carole i ja smo dali sve od sebe. Ali došli smo do tačke potpunog sagorijevanja. Iscrpili su nas.“
OceanGate je tada nastavio s projektom. U 2018. i 2019., Titan je testiran na Bahamima – jedno testiranje dostiglo je dubinu od 3.939 metara. Zbog pukotina, 2020. su ugradili novi trup.
Tragedija koja je mogla biti spriječena
Od 2021., OceanGate je organizovao komercijalne zarone do Titanica – izvedeno je 13 ekspedicija u dvije sezone. U junu 2023., Titan je nestao. Nakon nekoliko dana potrage, olupina je pronađena razasuta po dnu okeana.
Na javnim saslušanjima kasnije iste godine, Lochridge je oštro kritikovao OSHA-u:
"Vjerujem da se tragedija mogla izbjeći da su moje prijave shvaćene ozbiljno. Ovo se nije smjelo dogoditi. Trebalo je biti zaustavljeno."
OSHA je odgovorila da njihov program štiti zviždače od odmazde, ali ne istražuje sigurnosne prijave. Tvrde da su sve informacije proslijeđene USCG-u.
Obalska straža kasnije je priznala da je reakcija OSHA-e bila prespora i da je to propuštena prilika za pravovremenu intervenciju. Naveli su da su uvedene nove mjere za bolju komunikaciju i koordinaciju.
Jason Neubauer iz USCG-a izjavio je:
"Sistem nije funkcionisao za zviždača. Moramo i možemo bolje – i već radimo na tome."
OceanGate je nakon nesreće trajno obustavio poslovanje i sve resurse stavio na raspolaganje istragama.