Nije se ni ohladio šav mostarskog kidanja ujedinjenih komunalija u kojem se pokazalo kako se ujedinjen može biti dok se ne zaviri u trošenje novca, pukao je šav od šalova. Digla se još jedna lijepa mostarska priča na pogrešne jarbole pa se pokazalo kako mostarski šavovi, čim se nategne malo na višim razinama, pucaju po šavovima.
Loš marketing
Šal oko vrata mostarskog predsjedatelja Gradskog vijeća loš je marketing i gradu i predsjedatelju, a najlošiji o slobodarskom mahanju gostoprimstvu. Jer, da nije tako, nosio bi predsjedatelj barem šal napravljen posebno za nogometni ogled u kojem je na jednom kraju mostarski a na drugom engleski klub, kad već nespretni PR nije predvidio šal domaćeg kluba u spašavanju mostarskog obraza gostoprimstva.
Uslijedilo je poslije šamaranja šalovima bezbroj prizemnih političkih reakcija o suživotu koji je stjeran nepromišljenim peglanjima imidža u Sidranov sukurac. A sve je krenulo nakon što je londonski klub, a ne hercegovačko-neretvanski MUP kako se to plasiralo, upozorio svoje navijače da su nekada prije Englezi, koji navijaju za Aston Villu, u Mostaru ostali bez obilježja čime su se navijači Veleža i pohvalili na tribinama.
Navlačenje rukavica
No, taj prizemni nogometni svijet nije ni bitan. Posebna je to kultura koja uz loptanje između golova samo kod nas tako lako posije bodlje na koje se onda bockaju nedorasli lideri i o koje se izbuše svi napuhani baloni u koje smo utisnuli zrak naših suživota koji, bez šalova i priopćenja, sasvim pristojno žive.
Za to vrijeme, kaos s mostarskim metlama pometen je pod tepih pa se šuti na to da ne postoji jedinstvena želja da se grad, u kojeg se svi kunu a svi mu crtaju linije, učini čistim, zelenijim i cvjetnim. Novac je lakše trpati u džepove kad se maše sa šalovima pa makar oni bili i pogrešni.
I nije mostarsko šalovanje jedina slika raspada partnerstava. Čim se ušlo u izbornu godinu, svi su pomalo počeli skidati maske prijateljstva i navlačiti rukavice u kojima će nastaviti djelovanje do novih uvlačenja u pozadinske otvore onih koji dobiju više glasova.
Prostiranje Thompsona
Na federalnoj razini otela se Naša stranka koja nije predstavljena kao jedan od partnera na potpisivanju u Banja Luci. U Kantonu Sarajevo puklo je nakon pritisaka zbog tramvajske tragedije i teško da će se sastaviti bez rukavica i figa a na državnoj razini nitko više nije siguran tko je kome partner.
Čak i oni koji su u velikim ljubavima padaju na lovljenju političkih bodova pa se između velikih partnera, HDZ-a BiH i SNSD-a, prostro, koliko je dug i širok, Marko Perković Thompson, dok, recimo, Baja Mali Knindža, nikad nije prozvan kao nešto sporno. Možda je samo prodao manje skupih majica jeftinog domoljublja.
Kaos u bosanskohercegovačkim odnosima nešto je što nije novo ali je nešto što nitko nikome normalnom ne može pojasniti. Ljubavi koje cvjetaju gase se preko noći, a partnerstva koja se gaje mijenjaju se poput čarapa. Bez obzira na rupu za palac.
Gase se i ljubavi koje nisu ni procvjetale pa se tako i budući koalicijski partneri natežu iza zavjesa na predizbornim daskama koje im život znače.
Loženje glasača
Za to vrijeme, glasači se lože oko šalova i spuštaju niže od onih koji su plaćeni da se ne vole po potrebi. Uvlače se u politiku tamo gdje joj ne bi trebalo biti mjesta. Nakon patriotskih krikova za spas privatne televizije, i istraga o sarajevskoj tramvajskoj nesreći pretvorila se u sitne političke obračune koji donose velike poene.
Šteta je samo što se oni koji lože nisu upalili za druge odgovornosti. Umjesto mahanja šalovima, Mostarci su trebali tražiti odgovornost za metle koje metu milijune, a javnost koja traži istinu kriknuti i za Jablanicu i za sve smrti na cestama koje siju oni protiv kojih nitko nikad nije ustao.
Mostarski šal, državna koalicija, federalno glumljenje i kantonalna nadmudrivanja daleko su od bilo kakvog koraka naprijed. Dokaz je to da nakon predizbornih glumljenja i postizbornih podjela resora i plijena nitko ne može ni s kim, pa ni s nacrtanim.