Studija Instituta Alfred Wegener objašnjava zašto Južni okean, uprkos klimatskim promjenama, i dalje apsorbuje ugljen-dioksid.
Klimatski modeli sugerišu da bi promjene mogle smanjiti njegovu sposobnost apsorpcije CO₂, ali opservacioni podaci pokazuju da se to nije značajno desilo u posljednjim decenijama. Voda s niskim salinitetom u gornjem sloju pomaže zadržavanju ugljenika u dubokom okeanu, usporavajući njegovo oslobađanje u atmosferu.
Južni okean apsorbuje oko četvrtinu svih emisija CO₂ izazvanih ljudskom aktivnošću, od čega 40% skladišti sam okean. Njegova važna uloga proizlazi iz cirkulacije voda: dublje slojeve obnavljaju površinske vode, oslobađajući prirodni CO₂, dok apsorbuju antropogeni.
Hladna površinska voda niskog saliniteta sprječava izlazak CO₂ iz dubine, ali klimatske promjene guraju CO₂ bliže površini. Iako jačanje zapadnih vjetrova teoretski povećava izbijanje vode bogate ugljen-dioksidom, opservacije pokazuju da Južni okean i dalje skladišti CO₂.
Od 1990-ih, površinska voda je postala svježija zbog padavina i topljenja leda, što jača stratifikaciju i zadržava duboku vodu bogatu CO₂. Međutim, ako stratifikacija oslabi, kapacitet apsorpcije može pasti.
Nedavne studije sugerišu da je proces izbijanja CO₂ iz dubine već počeo, ali još uvijek usporava klimatske promjene. Institut Alfred Wegener planira dalje istraživanje u okviru programa Antarctica InSync kako bi bolje razumio ove procese i uticaj klimatskih promjena na Južni okean.