Smrt švedskog kralja Karla XII iz 1718. godine i dalje spada među najveće historijske misterije Evrope. Tokom opsade tvrđave Fredriksten u novembru te godine, kralja je pogodio projektil, nakon čega je ostao mrtav na bojnom polju. Međutim, ni nakon više od 300 godina nije potpuno razjašnjeno ko je ispalio smrtonosni hitac, neprijateljski vojnici ili neko iz njegovih vlastitih redova.
Nova studija donosi dosad najdetaljniju digitalnu analizu slavnog monarha. U istraživanju objavljenom u časopisu OrtogOnLineMag #13, naučnici su koristili savremene bioarheološke i forenzičke metode kako bi rekonstruisali lice Karla XII i analizirali putanju smrtonosnog projektila.
Istraživanje je provedeno pomoću otvorenih digitalnih alata, uključujući ekosistem OrtogOnBlender, a stručnjaci su napravili forenzičku rekonstrukciju lica i 3D model putanje metka.
Budući da nije postojao direktan 3D snimak lobanje, istraživači su koristili podatke iz fotografija i rendgenskih snimaka napravljenih tokom ekshumacije 1917. godine.
Rezultati su potvrdili ranije historijske nalaze, projektil je prošao gotovo pravolinijski i vodoravno kroz glavu. Ulazna rana bila je na lijevoj strani sljepoočnice, dok je izlazna bila na desnoj strani.
Rekonstruisano lice slavnog kralja
Studija je uključivala i detaljnu analizu oblika lica. Naučnici su otkrili određene karakteristike vilice i položaja zuba koje objašnjavaju izgled donje usne vidljiv na starim portretima i posmrtnoj maski kralja.
Osim lica, istraživači su digitalno modelirali i strukture mozga i krvnih žila kako bi utvrdili koja su područja bila pogođena smrtonosnom povredom.
Posebnu pažnju privukla je analiza kraljevskog šešira s tri roga. Digitalni model pokazao je da se njegov oblik uklapa u rekonstruisanu putanju projektila, što je pomoglo u boljem razumijevanju načina na koji je kralj stradao.
Tri obdukcije nisu riješile misteriju
Nakon smrti Karla XII obavljene su tri obdukcije, 1746, 1859. i 1917. godine.
Obdukcija iz 1859. zaključila je da je rana na glavi bila smrtonosna i da je projektil iz vatrenog oružja uzrokovao trenutnu smrt. Pregled iz 1917. godine koristio je tada moderne metode poput fotografija i rendgenskih snimaka, a ti podaci su kasnije poslužili za novu digitalnu rekonstrukciju.
Istraživači naglašavaju da rekonstruisano lice sadrži objektivne elemente zasnovane na ostacima lobanje i historijskim podacima, dok su neki detalji preuzeti sa portreta i posmrtne maske.
Iako nova analiza nije konačno odgovorila na pitanje ko je ispalio smrtonosni hitac, pružila je najprecizniji dosadašnji uvid u posljednje trenutke života švedskog kralja čija smrt i dalje intrigira historičare širom svijeta.