Bilo je to malo čudo - njemačko društvo, do prije nekoliko sedmica duboko podijeljeno i spremno na žučne svađe o svakoj temi, odjednom je ujedinjeno. Dramatične zabrane kontakata, zatvaranje radnji, vrtića i škola bili su put suočavanja s pandemijom. Njemačka je naprosto ostala kod kuće, piše Deutsche Welle.
Sada se zemlja usuđuje promoliti nos van, barem tu i tamo. Vlada više nije htjela da Njemačka bude zamrznuta. S druge strane, opasnost od virusa je i dalje velika, premda se krivulja zaraze poravnava. Zabrana kontakata ostaje na snazi barem do 3. maja.
Možda su takve mjere, koje idu u suprotnim smjerovima, bile nužne. Ali ovo će biti test upravo za podršku građana koju su vladajući političari do sada imali.
Otvaraju se trgovine do 800 kvadrata prodajne površine i saloni automobila. Djeca će ponovo u školu, barem ona koja polažu završne testove. Zatim se 4. maja postupno - još se ne zna kako tačno - u škole vraćaju i ostali. Restorani i hoteli ostaju zatvoreni. Nema obaveze da se nosi maska za lice, ali se to izričito preporučuje. Obaveze nema vjerovatno zato što ni izbliza nema dovoljno maski za osamdeset miliona ljudi.
Čini se da su ljudi relativno jednostavno prihvatili ograničavanje svojih prava i sloboda. Za to su postojali dobri razlozi, oni i dalje postoje, i to je pretežna većina Nijemaca shvatila. Vlada je bez mnogo birokracije istresla milijarde eura narodu, kako bi ublažila najgore posljedice. Ali sada postaje komplicirano.
Da se razumijemo: političari teško da imaju alternativu. Naravno da su zdravlje i životi ljudi bit svakog poteza. Ali politika mora odvagati sve aspekte, uključujući i ekonomske. To stvara pobjednike i gubitnike. Sada, recimo, vlasnici malih radnji mogu malo odahnuti, dok stariji sugrađani ostaju izolirani u domovima za stare. Neki školarci će ponovo vidjeti prijatelje, drugi još neće.
Vlada, pokrajinski premijeri i gradonačelnici će još bolje morati obrazlagati zašto su poduzeli ovaj, a ne onaj korak. Oni bi, po mogućnosti, trebali govoriti istim glasom. Proteklih dana to nije bio slučaj. Recimo, premijer Sjevernog Porajnja i Vestfalije bio je za velikodušno popuštanje mjera, bavarski premijer žestoko protiv.
Proteklih sedmica su i virolozi hvalili njemački federalizam jer je omogućio da se fleksibilno reagira na krizu u različitim dijelovima zemlje. Sada bi, međutim, moglo doći do utrke pokrajinskih vođa u tome ko će građanima ponuditi najbrži povratak u normalnost. U srijedu je, zajedničkom odlukom svih, to za sad izbjegnuto.
Moguće je da će Njemačka, nakon prvih popuštanja mjera, primijetiti koliko je pandemija izmijenila zemlju. Ništa nije gotovo, svjetlo na kraju tunela se još ne vidi. Pandemijom ćemo se još dugo baviti i ona nas, nadajmo se, neće okrenuti jedne protiv drugih: roditelje protiv djece, učenike protiv učitelja, vlasnike knjižara protiv vlasnika restorana. Rizične skupine protiv ostalih.
Ni vlastima se ne može zavidjeti na odlukama koje ih čekaju.
