Oni su se borili za Njemačku u inozemstvu, a sada se osjećaju prepušteni sami sebi. Osobne posljedice misija, poput psihičkih problema, premalo su u fokusu, kritikuju veterani.
"U misiji jednostavno funkcioniraš, tu nema prostora za emocije", kaže Bernhard Drescher. Ovaj 65-godišnjak bio je u Bundeswehru od 1990. do 2014. te je više puta učestvovao u inostranim misijama u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. „Tamo nemaš puno vremena za razmišljanje. A onda, godinama kasnije, dobio sam napade panike", piše Deutsche Welle.
Administrativni rat
Time je za njega započelo teško razdoblje: liječnici u Bundeswehru govorili su mu da je zdrav. „U jednom trenutku me psihijatar pitao kako sam – tada sam se rasplakao i uopće nisam znao zašto.“ Bilo je to 2008. godine. Za Dreschera je započelo dugo razdoblje terapije – unutar i izvan Bundeswehra, ambulantno i uz boravke u klinikama.
Umirovljeni potpukovnik je od izlaska iz Bundeswehra 2014. aktivan u veteranskoj udruzi Bund Deutscher EinsatzVeteranen, gdje skrbi o bivšim vojnicima kojima se dogodila slična stvar kao i njemu. „Kada se kod bivših vojnika traumatska iskustva ponovno aktiviraju, a više nisu u Bundeswehru, često je teško dobiti odgovarajuću pomoć.“ To je posebno problematično za vojnike s ugovorom na određeno vrijeme, napominje on.
Iako postoji mogućnost ponovnog primanja u službu kako bi mogli koristiti programe pomoći Bundeswehra, put do toga je složen i zna biti dugotrajan. „To je često pravi administrativni rat koji ljudi moraju dodatno voditi", kaže Drescher.
To potvrđuje i Dunja Neukam. Ona je kao vojnikinja s ograničenim ugovorom od 1994. služila u Bundeswehru, najprije u sanitetskoj službi, a kasnije i kod vojnog psihologa. Više je puta tijekom aktivne službe bila raspoređena u misije u Afganistanu.
Danas se i ona volonterski brine o veterankama i veteranima. Od svojih suboraca zna koliko može biti komplicirano ponovno se vratiti u službu Bundeswehra: „Tada se dovodi u pitanje je li to što ih muči zaista posljedica misije i pita vas se jeste li možda imali neke probleme u djetinjstvu koji bi mogli biti uzrok."
Borba za priznavanje i odštetu
Vojnici se često bore za priznavanje i odštetu. Jedno istraživanje javnog medijskog servisa NDR-a iz prošle godine pokazuje da se 30 posto svih zahtjeva za priznavanje problema nastalih u vojnoj službi zbog psihičkih oboljenja, poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), odbija.
Bundeswehr je značajno napredovao kada je riječ o psihičkim bolestima svojih vojnika, slažu se Bernhard Drescher i Dunja Neukam. Ipak, problem ostaje ponašanje mnogih vojnika i zapovjednika: „Slika uloge vojnika, a osobito časnika, vrlo je kruta i obilježena snagom“, objašnjava Drescher. „Moraš stajati na čelu postrojbe, uvijek davati primjer i imati spremno neko rješenje.“ U takvu sliku ne uklapa se biti psihički bolestan, napominje.
Neukam dodaje: „Možeš se prije misije izvrsno obučiti, razraditi bezbroj mogućih scenarija – ali svejedno se može dogoditi da se suočiš sa situacijama za koje se jednostavno nije moguće pripremiti.“
Dan veterana treba donijeti veću pažnju
U posljednjih nekoliko godina veterani i njihove sudbine sve su više u fokusu javnosti. Godine 2018. tadašnja ministrica obrane Ursula von der Leyen prvi je put definirala tko se u Njemačkoj smatra veteranom. Njemačka ima prilično široku definiciju: svako ko je ikada služio – uključujući i bivše vojnike – ubraja se u veterane. Time Njemačka, prema procjenama Bundeswehra, ima oko deset miliona veterana.
Od prošle godine u Njemačkoj se 15. jula obilježava Dan veterana. On bi trebao pružiti društveno priznanje onima koji su bili u misijama za Njemačku. Bundestag je 2024. godine uveo ovaj dan glasovima vladajuće semafor-koalicije i uz podršku Kluba zastupnika stranaka Unije CDU/CSU.
To je dobro priznanje za vojnike, smatra Bernhard Drescher. Ipak, zasad većinu događanja još uvijek organiziraju same udruge. Njegov je cilj da ubuduće gradovi, savezne pokrajine i savezne vlasti preuzmu organizaciju i pozovu udruge na te priredbe. „Ne može biti da trajno moramo sami planirati svoje manifestacije. To onda baš i nije željeno priznanje."
Bundeswehr u idućim godinama planira značajno rasti te već duže intenzivno regrutira novo osoblje. „Posljednjih godina snažno se isticala mogućnost obrazovanja“, kaže Drescher. „Naravno, teško je oglašavati se s temama smrti i ranjavanja, ali ljudima se mora reći: jednog dana biste mogli biti vojnici koji s blatnim čizmama i oružjem u rukama, kao dio parlamentarne vojske, stoje na stranom tlu braneći naše vrijednosti.“
Ako Bundeswehr želi dugoročno privući kadar, mora otvoreno govoriti i o rizicima profesije, smatra on. To je za Dreschera dio obveze prema vojnicima.
Nakon svojih iskustava s inozemnim misijama i traumatiziranim vojnicima, Dunja Neukam je politici uputila i jednu želju: „Kada se donosi odluka o sljedećoj inozemnoj misiji, željela bih da političari zaista dobro razmisle može li se tom misijom dugoročno nešto postići, imamo li uopće sredstva i osoblje za to – i možemo li nakon toga adekvatno zbrinuti naše ljude, piše DW.