Ljeto 1969. godine u Hollywoodu bilo je doba optimizma, slobode i nade, poznato kao "Ljeto ljubavi". U centru tog duha nalazila se Sharon Tate, 26-godišnja glumica u usponu, nominirana za Zlatni globus i supruga slavnog reditelja Romana Polanskog. Sharon je tada bila u osmom mjesecu trudnoće i s nestrpljenjem iščekivala dolazak svog prvog djeteta. No, te sudbonosne noći između 8. i 9. augusta, njena bajka se okrenula u najgoru noćnu moru.
Dok je Polanski bio u Europi, Sharon je u svom domu na adresi 10050 Cielo Drive provela večer s prijateljima: poznatim frizerom Jayem Sebringom, spisateljem Wojciechom Frykowskim i njegovom djevojkom Abigail Folger, nasljednicom bogatog carstva kave. Kasno u noć, u njihov mir upali su članovi poznatog kulta Charlesa Mansona – Charles "Tex" Watson, Susan Atkins i Patricia Krenwinkel, dok je Linda Kasabian čuvala stražu.
Prvu žrtvu, 18-godišnjeg Stevena Parenta, koji je slučajno odlazio s imanja, ubili su prije nego što su provalili u kuću i započeli krvavi masakr. Unutar doma, Watson je hladnokrvno ubio Sebringa, dok su Frykowski i Folger pokušali pobjeći, ali su sustignuti i brutalno izbodeni na travnjaku. Najpotresniji dio tragedije dogodio se u samoj kući – Sharon Tate je preklinjala za život svog nerođenog djeteta, nudila se kao taokinja, ali su njene molbe bile bezuspješne. Izbodena je čak 16 puta.
Prije nego što su napustili mjesto zločina, Susan Atkins je krvlju Sharon Tate napisala riječ "PIG" (svinja) na ulaznim vratima, ostavljajući zastrašujući trag. Iako su se u početku sumnje usmjeravale na drogu, istraga je ubrzo otkrila da je iza svega stajao Charles Manson, karizmatični vođa kultne skupine, nekada neuspjeli muzičar s mračnim planovima.
Glavni motiv iza krvoprolića bila je osveta. Manson je bio ljut na muzičkog producenta Terryja Melchera, koji je odbio potpisati ugovor s njim. Melcher je nekada bio stanar kuće na Cielo Driveu i iako Manson vjerojatno nije znao da više ne živi tamo, naredio je svojim sljedbenicima da napadnu tu adresu i ubiju što brutalnije mogu. Drugi motiv bila je njegova apokaliptična vizija poznata kao "Helter Skelter", inspirirana pjesmom Beatlesa. Manson je vjerovao da će serija brutalnih ubojstava izazvati rasni rat u Americi, nakon kojeg će on i njegovi sljedbenici preuzeti vlast.
Sljedeće noći, Mansonova "obitelj" ubila je i bračni par Lena i Rosemary LaBianca, ostavljajući krvave poruke na zidovima kao dokaz svojih namjera. Ovi događaji izazvali su pravu paniku u Los Angelesu i medijsku histeriju. Mediji su u početku pokušavali krivicu svaliti na žrtve, spominjući holivudsku scenu droge i povezujući slučaj s okultizmom, što je dodatno izazvalo zbunjenost i strah.
Roman Polanski kasnije je oštro kritizirao senzacionalističko izvještavanje, nazvavši ga "prezira vrijednim" i "kriminalnim".
Ovaj strašni događaj označio je kraj bezbrižnog optimizma šezdesetih godina. Ljudi su počeli unajmljivati tjelohranitelje, a Hollywood je izgubio svoj osjećaj sigurnosti i otvorenosti. Tragedija Sharon Tate i njenih prijatelja ostavila je dubok i trajan trag u američkoj kulturi, inspirirajući brojne filmove, knjige i dokumentarce koji istražuju mračne strane tog perioda.
Iako je Sharonino ime neraskidivo vezano uz ovu groznu tragediju, njeno nasljeđe živi kroz napore njene majke Doris Tate, koja je postala glas žrtava nasilja. Doris je uspjela izboriti zakone u Kaliforniji koji omogućavaju porodicama žrtava da sudjeluju u suđenjima i govore o utjecaju zločina na njihove živote, što je postalo standard u cijelim Sjedinjenim Državama.
Kuća na Cielo Driveu dugo je bila meta znatiželjnika i mračnih turista, sve dok nije srušena, a adresa promijenjena kako bi se spriječilo daljnje podsjećanje na tu tragediju. Iako je kultni film Quentina Tarantina "Bilo jednom u Hollywoodu" dao Sharon Tate fiktivno sretniji kraj, stvarnost ostaje bolan podsjetnik na život koji je prerano prekinut.